Kada sam na Netflixu vidio najavu da dolazi ovaj dokić, odmah sam se zainteresirao i rekoh sebi, ovo moram vidjeti. Tako je i bilo. Ovdje je riječ o autostoperu beskućniku koji se zove Kai i koji je preko noći, kako to samo u Americi biva postao zvijezda viralnog videa. Naime, Kai se vozio kao stoper s nekim likom u automobilu, no taj se zabio i namjerno priklještio radnika održavanja ceste između kamiona i automobila i napao ženu koja je pokušala pomoći. Kai mu je razbio glavu sjekirom i preko videa u kojem objašnjava što se dogodilo postao heroj i počele su ga pozivati sve televizijske postaje i gostovao je kod Jimmy Kimmela, te postao preko noći slavna osoba. No, bizarno ponašanje, ludilo i agresivnost je ostalo neprimijećno u navali tko će prije zaraditi novu lutku za mužnju novaca. Ovaj film zapravo prati Kaijev uspon od ničeg do visina celebritya, te strelovitog pada i ubojstva koje je uslijedilo. Jedan od zanimljivijih dokumentaraca koje sam gledao u zadnje vrijeme i svih sat i pol sam odgledao ne trepnuvši kako mi je bio dobar. Isto tako, jedan od bizarnijih likova koje sam vidio ikada u životu. Odličan. Gledati.
Na berlinskom film festivalu je redatelj Denes Nagy dobio nagradu za najboljeg redatelja, a film je bio nominiran za najbolji film, mada nominaciju nije potvrdio. Zašto? E, pa jer je odličan film i po mom mišljenju šokantan prikaz rata kao što je i legendarni ruski film ‘Come and see’, pogtovo glumom lica u oba filma i što je glavni protagonist bez puno riječi izražavao svoje osjećaje izrazima lica. Dakle riječ je o Istočnom frontu 1941./1942.godine, kada su mađarske jedinice kao satelitske fašističke legije odane Hitleru ratovale protiv Sovjetskog saveza. Ovdje je priča o jednooj maloj jedinici mađarskih vojnika koji su u potrazi za partizanima po šumama i selima ogromnog prostranstva. Ubrzo im je u zasjedi ubijen zapovjednik, a naš protagonist kaplar Semetka Istvan(odličan Ferenc Szabo), prisiljen je zatomiti svoje strahove i preuzeti komandu nad svojim ljudima i nastaviti dalje. Ubrzo dolazi novi zapovjednik, pa Semetka uživo vidi svo bezumlje, brutalnost ratnih zločina i svo zlo koje počinjavaju njegovi vojnici pod novim zapovjednikom. Da se razumijemo, ovo nije klasična pucačina ratni film i ako tražite akcijski ratni ovdje ga nećete naći. Ovo je ratna drama o ljudskoj psihi u ratnom stresnom okruženju, propasti i pokušaju očuvanja te psihe od užasa kojima svjedoči. Film ima dobru priču i prekrasne, prekrasne kadrove zimske šume i prostranstva prirode u kojem se jedinica vojnika nalazi, pogotovo jedna scena rijeke i šume sa divnom fotografijom. Sve mi je bilo odlično u ovom filmu, osim samog kraja koji mi djeluje nekako zbrzano i naprasno završeno, nekako nedorečeno i ostavlja u ustima gorak okus da je film mogao biti puno bolji, samo da je kraj dorečeniji. Ali, svejedno, vrijedi pogledati. Europski filmovi su stvarno raznoliki i kvalitetni.
Čuo sam samo riječi pohvale za ovaj novi film Alexa Garlanda (scenarist i redatelj filmova kao što su 28 Days Later, Annihilation, Ex Machina, Dredd…). I bili su u pravu. Ovo je pravo čudo od filma kako se dobrom idejom može napraviti odličan horror triler. Dakle, priča filma se vrti oko Harper(odlična Jessie Buckley), koja nakon nedavnog samoubojstva nasilnog supruga Jamesa(Paapu Essiedu) odlazi i iznajmljuje ogromnu ladanjsku kuću kako bi sredila misli i smogla snage za dalje. Jedino društvo njoj su telefonski video pozivi s frendicom Riley(Gayle Rankin) i pomalo neobičan i spooky stanodavac Geoffrey(odličan Rory Kinnear), koji se pojavljuje tu i tamo. Harper odlazi na šetnju šumom i počinje je progoniti nepoznati goli muškarac koji njoj hoda oko kuće. Odlazi župniku, no i tamo doživljava neugodnosti. Odlazi u seoski pub, razgovara s policajcem, no i tamo njoj se dogode neugodnosti. Počinje shvaćati da se nešto čudno dešava i da stvari nisu kakve se čine. Ne smijem otkriti glavnu foru filma zbog koje me jeza podilazila često za vrijeme gledanja, morati ćete pogledati sami, jer bi to spoilalo cijelu ideju filma sada kada ovo pišem, pa pogledajte sami. No, ovaj film je odlična mješavina mindfuck psihološkog horror trilera i nekog folk horrora s odličnim soundtrackom, atmosferom koja graniči s ludilom, te poetikom na koju smo navikli kod Garlanda u zadnje vrijeme i neke scene kojih se ne be postidio ni legendarni David Cronenberg u svojim body horrorima. Upravo to ostavlja na kraju gledatelju da si sam protumači što je gledao, ali ovo je za mene prikriveni način da se objasni kako se nositi s krivnjom i katarzom i kako živjeti dalje nakon gubitka drage osobe, ma koliko bilo mučno. Odličan.
KRAYKULLA-WEBZINE 