Sinoć smo pohodili Vintage Industrial u Zagrebu kako bismo po zadnji put vidjeli uživo hardcore legende Slapshot iz Bostona. Nije bilo baš previše ljudi, pomalo zahvaljujući tome da je bilo i drugih koncerata taj dan u Zagrebu, bila je sredina tjedna i vrućina i tako dalje. No, bilo je sasvim zadovoljavajući broj ljudi da ne bude gužva i da se ne guramo haha. Koncert je bio predviđen za 21 15, nije bilo predgrupa, pa smo taman ušli u Vintage kada je Slapshot počinjao sa svirkom. Odmah su krenuli u glavu sa hitovima No Friend Of Mine, Watch Me Bleed i I Told You So. Choke je karizmatičan frontman i legenda hardcore scene i bilo ga je pravo zadovoljstvo gledati kako vlada binom, uz poneku duhovitu i sarkastičnu opasku, iako je napunio 62 godine života. Ovo je inače bendu zadnja turneja, pošto, kako je Choke rekao, nakon 2025.više neće postojati. Uz Chokea, dugogodišnji basist Ryan Packer je također impozantna pojava na bini, uz omanjeg, ali odličnog gitarista i nabrijanog bubnjara. Kreću dalje sa I’ve Had Enough, obradom Big Mouth koja me jako razveselila, jer prethodnih dva puta kako sam ih gledao nije bila na setlisti. Redaju se hitovi kao No Time Left, Firewalker, Old Tyme Hardcore, What’s At Stake. Iznenadilo me ugodno da su u set ubacili Say Goodbye koju do sada nisam čuo kako je izvode uživo, a meni je vrlo draga stvar. Kraj je prebrzo došao nakon kojih 50-ak minuta odsvirali su za kraj Back On The Map, Chip On My Shoulder, Step On It i neizostavnu zadnju himnu Hang Up Your Boots. Nije bilo previše slemanja i poga, ali publika je imala dobar kontakt s energijom koju je bend prštao s bine. Povukli su se nakratko i vratili na bis i iznenadili me obradom Chokeovog starog benda/projekta Stars And Stripes i to himnom Shaved For Battle. Još su za kraj otprašili obradu GG Allina You Hate Me & I Hate You i to je bilo to. Hvala Slapshot i Choke na svim ovim godinama u kojima ste zavladali našim hardcore srcima. Sretno momci i hvala na hardcore energiji.

Došao je i taj dan, Debeli Precjednik je nastupio u Varaždinu nakon mnogo godina uz support OSA i sve to u rasprodanom i lijepom prostoru pivnice Medina Škrinja. Bila je vruća subota i sudeći po broju ljudi na dvorištu i broj prodanih karata znao sam da će unutra biti krušna peć hehe, kako je rekao Zoki, basist/vokal OSA-e. Druškali smo se vani i uživali u toploj subotnjoj večeri i polako je došlo vrijeme da počne koncert. Naravno prvo je nastupila OSA, odnosno One Step Away. Što reći o ovom bendu, osim da se radi o jednom od najboljih melodic punk bendova, u Hrvatskoj i šire, a definitivno najtehničkiji, jer su članovi ovog benda fenomenalni muzičari. Zoki i ekipa pružili su nam set listu sa svih njihovih izdanja, redali su se hitovi kao što su Brate Brate, Samo Dan, Nitko i Ništa, Plava noć i drugi. Osim toga, nastupi ovog benda su mi zakon zbog Zokijevog kontakta s publikom odnosno šala koje su sastavni dio njihovog seta. Unutra je vruće bilo kao u paklu, znoj se cijedio sa stropa i bio je ful mokar pod, ali nema veze, vrijedilo je svake sekunde od cirka 45 minutnog seta. Nakon male pauze za hvatanje zraka Debeljaci su se brzo pripremili i krenuli u svoj pakleni set. Otvorili su sa Marionette, nastavili sa Waste of my time i po pjevanju publike svaki stih sa Kocom znao sam da će to biti jedna od onih večeri, gledao sam Debeljake sto puta, ali ovo mi je bio jedan od njihovih najdražih gigova. Dogodilo se iznenađenje i odsvirali su Pobunu sa prvog dema i naježio sam se. Bilo je tu i još jedno iznenađenje u vidu I’ve Turned Into A Pastir koju dugo nisam čuo kao dio njihovog seta. Pale su i neke s novog albuma kao što su Misery Loves Company i neizostavne Pičke Ne Vrište kao posveta prerano otišlom Iveku. Nakon Surrender Now i Tomorrow Home krenuo je vrhunac večeri sa pjesmama na hrvatskom jeziku, krenulo je sa Nema Me na kojoj nije bilo čovjeka koji nije pjevao s bendom. Koca je bio na rukama publike i vladalo je totalno ludilo i svi smo bili mokri, ali nema veze. Tu su se našle i Subotom Kićo…, Zaboravi, Puška Ne Ubija Ljude, totalni kaos na zadnje tri pjesme, a to su Moja su koljena…, pa himna Legica i na kraju neizostavan vrh i završetak sa Farmerskim Srcem. Nakon ovog koncerta srce mi je puno kao kuća i još jedna potvrda zašto mi je Debeli Precjednik najbolji hrvatski bend. Hvala Nino i Udruga Vž 1776 na još jednom odličnom koncertu!

There are not so many physical fanzines anymore, at least in this region. But, there is one that is the best in my opinion and it’s name is Out Of The Darkness. This is already number 18 of this great printed fanzine. What immediately can be noticed is great colored cover. This fanzine always has great pictures on the cover. Maybe there are fewer pages in this number compared to the last one, but content has something for everyone. There are interviews with Vršnjačko Nasilje, Liquid Supercharge, author of the great book In Search Of Tito’s Punks, Barry Phillips and couple of more interviews, all interesting like always. My personal favorites in each number are columns, which are always superb, also gig reports. There are no tour reports in this number, but nevermind. Like usual, there are great music reviews, also book/fanzine reviews. I think this number is sold out, but try to get it, I recommend each number of this fantastic fanzine!