Konačno je došao i taj dan kada će zaživiti najnoviji festival u ovom dijelu Slovenije, uz već uhodani Tepih na Paleti. Sjećam se nekada Flatuss festivala u Ljutomeru i odličnih bendova koji su tamo svirali, kao i No Border Jama u Mariboru koji mi je isto bio super. Festivala nikada dosta, kao i koncerata, pa se nadam da će se i iduće godine održati. Ove godine pripremljen je dvodnevni program, petak i subota, a na meniju se stvarno moglo naći za svakog ponešto. Mi smo posjetili prvi dan, koji je bio rezerviran za hardcore punk i metal.

Naša mala četveročlana ekspedicija je krenula na festival zbog poslovnih obveza u kasnopopodnevnim, odnosno ranovečernjim satima, iako je program počeo prema satnici već od 16:00. Uz kraće zaustavljanje radi snabdijevanja osvježenjima stigli smo na festival u obližnje Petišovce kraj Lendave bez nekih dužih zajebancija i čekanja na granici. Samo mjesto održavanja festivala je speedway stadion u malom selu Petišovci kraj Lendave, isti onaj na kojem se održava i Tepih na paleti, ali unutar samog stadiona. Kada smo stigli, parking meštar volonter nas je uputio da na livadi nađemo parking i po broju automobila smo vidjeli da se nije okupio veći broj posjetitelja, dobro, rekoh sebi, petak je, dan je još, a subota ionako donosi bendova za šire mase i ukuse posjetitelja kao što su Laibach, Let 3 i mnogi drugi. Na livadi koja je služila kao parking smo sreli i drugi dio čakovečke ekipe, pa smo se zajedno kvalitetno podružili.

Što se tiče bendova, nastup mađarskih Hellfreaks koje sam želio čuti/vidjeti sam nažalost propustio, jer su svirali u ranijem terminu kada mi još nismo pristigli na festival. Prvi bend koji sam čuo kada smo stigli je mađarski Pokolgep koji su svojevrsne legende mađarske heavy metal scene sa nebrojenim nizom godina rada, hrpetinom albuma, i jako brojnom i vjernom publikom. Mene se njihov otprilike jednosatni set nije baš dojmio, nekako su mi bili premekani za power metal, više onako hard rock i nisu me se dojmili. Drugi bend i jedan od onih zbog kojih sam došao, bili su slovenski Odpisani, na neki način domaćini ovog festivala. Prvi puta sam ovaj bend gledao uživo daleke 1996.na Tzcha open airu u Čakovcu kojeg su radili Teo Petričević i Neno Martinec i od tada ih volim. Prije nekoliko godina izdali su odličan album Šah Mat i na jednoj od promocija albuma u Črenšovcima u Sloveniji smo i mi svirali. Za vrijeme seta Odpisanih publika se lagano punila pred binom, a bend je opako rokao svoj set metaliziranog hardcore punka sa političkom porukom, ali i odličnom dozom zajebancije.

Redali su stvari sa još uvijek aktualnog albuma kao što je jedna od meni omiljenih Na grmadi, a i ostale iz svih perioda benda. Odsvirali su i odličnu novu pjesmu Marsovci koja će se nalaziti na novom albumu kojeg pripremaju i jako se radujem jer sudeći po ovoj pjesmi, materijal će sigurno biti super. Pripremili su i iznenađenje jer su u suradnji sa Irish Robom iz Exploited i Robbiem, gitaristom Exploited roknuli UK 82, naravno obradu Exploited. Atmosfera dobra, hardcore energija u zraki i odlični Odpisani pripremili su nas za jednog od headlinera, a to je Exploited. Nažalost, kao i nedavno u Zagrebu, bend je nastupio bez bolesnog frontmana i ikone benda Wattiea koji se oporavlja od infarkta koji ga je udario na jednom od gigova nedavne turneje. Irish Rob, basist benda se sasvim odlično snašao u ulozi frontmana i ekipa se odlično zabavljala uz bend kojem se na licima vidjelo da im je jako ugodno i drago svirati iako je Wattiea zadesila bolest. Svirali su praktički sve hitove, poznate i manje poznate kao što su Troops of tomorrow, Alternatives, Porno Slut, Beat the bastards…

Ne mogu se svrstati među fanove Exploiteda, jer su me uvijek više furali neki drugi punk hardcore bendovi i nisam ih nikada pretjerano slušao, niti volio, ali ovaj nastup benda bio je sasvim dobar. Na vokalu su malo pomogli i gosti poput Boruta iz Odpisanih i naravno, na kraju publike koja je napunila stage za vrijeme Sex and Violence.

Nakon nastupa Exploited došle su nakratko jake snage slovenskih plavaca odnosno policije koji su nekog tražili koliko sam shvatio radi paljenja bengalke za vrijeme nastupa Exploiteda, ali su se brzo razišli, a na stage je stupio drugi headliner slovenski Pankrti. Ovaj legendaran punkrock bend predvođen Perom Lovšinom slavi 40.obljetnicu benda i svirali su svoj set punkrock himni, no ja sam okolo zujao ne mogu reći da sam baš pratio njihov nastup, ali ekipa koja ih je gledala se odlično zabavljala. Jedino je mali bed što im je nastup počeo praktički pred desetak ljudi, no to se ubrzo popravilo. Gledao sam ih i slušao 2015.na Špancirfestu u Varaždinu i ne mogu reći da su me baš nešto impresionirali tada, pa nisu ni sad.

Došao je red da zadnji bend zatvori prvi dan festivala, a taj zadatak je pripao još jednom legendarnom punk bendu, a to je srpski KBO! Predvođeni neuništivim frontmanom Vujom, rokali su praktički sve stare hitove benda koje smo slušali kao klinci. Redale su se Za jedan korak, Perspektiva, Moja sloboda, Prošlost, Per aspera.. i naravno na kraju i legendarna stvar Samoća koju smo i mi svirali, a čuo sam je toliko puta po gigovima u interpretacijama skoro svakog punk benda na sceni, pa je bilo jako lijepo konačno čuti originalne tvorce pjesme kako drmaju originalnu stvar. Nije bilo baš nešto komunikacije s publikom i djelovali su prvi dio seta prilično neraspoloženi, no to se ubrzo promijenilo. Meni su bili super, prvi puta sam ih sada gledao i slušao uživo.

Koncerti su za prvi dan završili, a na programu je još bio striptease koji se meni činio više kao live porno, te DJ Vuk. Parti se nastavio za neke od nas do jutarnjih sati i sunca, pa još ližemo rane. Sve u svemu, zahvaljujem ekipi koja je organizirala i radila mukotrpno na ovom festivalu i nadam se da će festival postati obavezna stanica svake godine.