Veliko prijateljstvo čakovečke ekipe i ekipe iz susjedne nam Lendave traje već barem 5 godina i jako mi je žao da se nismo upoznali ranije, kako bismo zajedničkim radom i trudom gradili našu scenu. Meni sve to skupa djeluje kao da smo jedan, a ne dva grada.
Lendava je mali slovenski gradić u neposrednoj blizini nekadašnje granice i ima jako malu, ali upornu i marljivu ekipu koja kroz rad Ignite The Underground Promotions svake godine radi odličan festival Tepih Na Paleti, ove godine već osmi put, te brdo manjih odličnih koncerata u klubu Mansarda.
Svaki puta je tamo odlična fešta i koncert kojeg dugo pamtim, pa smo se i ovog puta uputili tamo pošto smo znali da sviraju dva odlična benda s kojima ne možeš pogriješiti. Klub Mansarda nalazi se u samom centru Lendave i radi se o prostoru u potkrovlju, onako domaćem i simpatičnom sa lijepom atmosferom i super ljudima i šankom. Na koncerte nikada ne dođe puno ljudi brojčano, ali sama atmosfera je uvijek fenomenalna i nekako se nakon giga uvijek vratim kući punog srca.
Kada smo došli pred klub, odvijala se uobičajena razbibriga i punk folklor prije svakog koncerta, ekipa je ubijala vrijeme do početka giga cugajući i baveći se svim ostalim stvarima koje su dio ovakvih gigova. Koncert je počeo skoro točno po satnici i negdje oko 22:45 svoje mjesto na bini zauzeli su lokalni heroji Panicka iz Lendave. To je punkrock bend koji postoji već 17 godina i meni su jako dragi. Nakon kratkog intra bacili su se na posao redajući hitove kao što su “Vse to”, “Kolo sreče”, “Konec”…
Predvođeni velikim, ali simpatičnim vokalom/gitaristom Kenom bend je prašio pjesme iz cijelog svog opusa, ali zaredale su se i neke nove koje nisam imao prilike čuti prije i za koje mogu reći da su odlične. Na gigu sam čuo da su nedavno snimili tri nove pjesme ako se ne varam i jedva čekam da izađu. Obrada Bouncing Souls “True Believers” je dodatno dovela atmosferu na visoki nivo. Gledao sam ovaj bend uživo točno 12 puta i mogu reći da im je ovo bio jedan od najboljih gigova koje sam vidio. Gig Panicke doma u Lendavi je uvijek poseban. Bend je odsvirao čak tri bisa i nakon toga uspješno priveo svoj nastup kraju.
Unutra je postalo jako vruće, pa nam je predah između bendova dobro došao da malo izađemo van gdje se uputilo dosta ekipe, uglavnom kako bi zapalili cigaretu. Ono što opet moram napomenuti i pohvaliti je da se u Mansardi ne puši i da se toga svi drže što je fenomenalna stvar, jer mi nakon giga ne smrdi odjeća kao da sam nedavno izašao iz nekakve pušnice za meso i ne boli me glava. Netko mi je nedavno rekao da je fašistički to što se u nekim klubovima ne smije pušiti, ali nije to nikako fašistički, već odlično. Jebiga stari, ako si došao gledat bend koji voliš, strpit ćeš se tih sat vremena ili manje i uživati u koncertu, a a zapaliti nakon giga vani. Ja se nadam da će se uprava čakovečkog Prostora povesti za dobrim primjerima non smoking klubova i uvesti da se puši u dvorištu ili ispred dvorišta Prostora.
Kako god, došlo je vrijeme za headlinerre večer, zagrebački Mašinko, bend koji jako volim i koji zauzima veliko i posebno mjesto u mom srcu rezervirano samo za najdraže bendove. Bez puno pripreme, šestorica su zauzeli svoja mjesta na bini i počeli set sa “Glečeri”, te uslijedili sa gotovo spojenima “Rijetka sprava”, “Glorija” i “Zajedno unatrag”.
Mašinko mi je neko vrijeme bio nešto poput one hit wonder benda, zahvaljujući uspjehu hita “Kako je Potjeh tražio..”no sve se promijenilo kada su izdali album “Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše”, to je album koji mi je jedan od najdražih hrvatskih punk albuma i na ovom koncertu odsvirali su sve meni najdraže stvari s albuma kao što su “Oči pune suzavca”, “Kada vjetar kaže stani”, “Dolje na dnu”, “Odzvanjala je pjesma”.. Posvetom Mikrofoniji započeli su “Gotova stvar”, a iznenadilo me i da su nas počastili još jednom obradom legendarne Mikrofonije “Nema nikoga”. Nedavno su objavili split album sa Debeli Precjednik “Majmun godine/Godina majmuna” sa kojeg su odsvirali gotovo sve stvari uključujući meni jako drage “Monumentalna” i “041”. Ono što me fascinira kao i mnoge kod ovog benda je njihova uigranost i melodioznost, te što u bendu uz glavnog vokala ima čak 4 back vokala, znači pjevaju sva trojica gitarista i basist. Vokal Šulc je bio u formi polijevajući se pivom i dijeleći mikrofon okolo ljudima koji su skakali, pogali, pjevali i imali osmijehe na licima.
Set su zaključili sa “Kad idemo van”, no nisu se dali dugo nagovarati na bis i vratili su se na bis i odsvirali još obradu Brkova “Cvjetalo je meni cvijeće” i naravno obradu Debelog Precjednika, legendarnu “Pobuna”. Koncert je završio i u zraku je bio miris piva i znoja, a osmijesi na našim licima su govorili da su nam srca puna. Bio je ovo četvrti put da sam gledao i slušao Mašinko uživo, a nakon koncerta želim još, što znači da se radi o fenomenalnom bendu. Naravno, nakon giga zabava u Mansardi se nastavila punk hardcore hitovima iz zvučnika, plesom i zajebancijom.
KRAYKULLA-WEBZINE 