Ovdje neću ulaziti u politiku i Varg Vikernesove stavove, za koje mislim da su iznimno glupi, usredotočiti ću se na muziku. Nitko ne može osporiti utjecaj kojeg je Varg imao i ima još uvijek na black metal muziku. Ovo je novi album koji se sastoji od svega pet pjesama, neke u kraćem neke u dužem trajanju. Najduža je Beyond The Gate koja je zapravo jedan melankolični riff koji se proteže kroz cijelu pjesmu, plus Vargov govor umjesto pjevanja i spor, depresivan doomy ritam koji te prati čitavu stvar i brzo dosadi. The Magic Of The Grave mi je bila nešto bolja iako mi smeta što je prestao pjevati blackerskim vriskom već mu se vokal sastoji sada od neke mješavine spoken word efekta i nešto malo vrištanja koje je najčujnije u meni najboljoj i zapravo jedino dobroj stvari na albumu, a to je The Hidden Name koja nas vraća u black metal vode brzim bubnjevima i epskoj melankoličnom melodijom. Ovo bi se zapravo svrstalo u onaj glupi podžanr zvan depressive black metal koji je za mene samo floskula. The Nature Of The Gods je kratka minijatura koja je zapravo intermezzo između stvari, a The Call Of The Kraken bi bila bolja da je koju minutu kraća i zvučala bi efektnije. Ovako, album ispao sa jednom meni dobrom stvari zapravo jalov pokušaj da se na staroj black metal slavi iskamči koji euro.

Zbog stare slave 3/10