Eto, stigao nam je i novi broj omiljenog mi stripa Dylan Doga kojeg skupljam već desetljećima. Broj 195 regularnog izdanja i pošto mi ove nove epizode u zadnje vrijeme nikako nisu ležale, ova je bila pravo osvježenje uz neke nedostatke. Početka epizode podsjećana jednu kultnu ranu epizodu ‘Noći punog mjeseca’ ako se sjećate bila je to druga ili treća epizoda ikada sa školom baleta u Schwarzwaldu i sestrama Blucher kao negativkama, svojevrsni hommage Argentovoj Suspirii. Takav sličan je početak i ove epizode kada dvije očajne učenice škole počine samoubojstvo, navodno zbog baletnog koraka ‘Let anđela buntovnika’ kojeg nisu u stanju savršeno napraviti kod stroge i čudne profesorice Wilson. Tu se ubacuje Dylan kada ga jedna od učenica zamoli da preuzme slučaj i otkrije vezu između baleta, SS-a, nacista, ratnih zločina i zla koje nikada ne prestaje. Nacisti i Dylan? Može! Iako je u nekoliko ranijih epizoda se već susretao s njima u raznim situacijama. I tako, sve u ovoj epizodi mi ide super, zanimljiva je, čak mi i inspektorica Rania u koju je Dylan potajno zaljubljen, a koja je zamijenila umirovljenog Blocha, ne ide toliko na živce koliko mi je išla. Kraj, odnosno zadnjih 20 ak stranica je toliko zbrzan, ne do kraja objašnjen, da je na neki način upropastio epizodu i smanjio svo ono uzbuđenje i sreću koju sam osjećao čitajući ovo. Zato samo 7/10
Tag Archives: Bonellicomics
(recenzija) Dylan Dog Extra 149 – ‘Profesionalci’
Za one koji me poznaju osobno nije čudno, jer uz Star Wars i kolekciju knjiga o SW expanded universeu koju skupljam, Dylan Dog je moja stripovska ljubav i skupljam i njegujem pozamašnu kolekciju izdanja još od bivše države, pa pokušaja Slobodne Dalmacije da ga izdaje ranih 90-ih, pa do sada kada Ludens izdaje Bonellijeva izdanja u Hrvatskoj. Eto, stigao je i novi broj zvan ‘Profesionalci’. Radnja epizode je o dvojici plaćenih killera zvanih Mr.Coke i Mr.Firebrand koji su unajmljeni da ubijaju pripadnike visokog engleskog plemstva oko para vrijednih sto milijuna funti. No, tu se upliće i naš Dylan kojeg bogata plemkinja unajmi. Tada slijedi twist u radnji. Koliko god metaka izbuši naše killere, oni jednostavno ustanu i ne umiru.
Što da velim na epizodu? Crtež kojeg je radio Freghieri je lijep i volim njegov način crtanja Dylana, scenario kojeg je radio De Nardo je solidan i u moru nedavnih loših epizoda, pogotovo redovnih izdanja Dylana, kao i nekih epizoda Old Boy Maxi izdanja, ova epizoda se čak može nazvati i solidnom. Ima nešto smrti i gore scena, ali malo u odnosu kako je nekada bilo u ranim DD epizodama. Valjda su nova vremena donijela i nove prohtjeve da se više ide na neki nadnaravni element, a manje na sam splatter i gore. Uglavnom, ne loša epizoda, nije ajnc a, ali je okej.

