Prije nekih pet godina 2014.prvi puta sam slušao tvoj bend i album Nedovršena priča. Na prvu loptu sam postao fan tvog benda, tvojih riječi, pjesama, melodija. Mogao sam se pronaći u tvojim pjesmama i pomagale su mi da se borim dalje, ne predajem se, da živim i da ne posustajem.

Kada ste prvi puta svirali u Sloveniji na Tepih Na Paleti festivalu, prišao sam ti nakon giga kao fan da se upoznam s tobom i da ti kažem koliko volim tvoj bend i koliko sam uživao u vašem gigu po prvi puta. Ti si se nasmiješio onim svojim lagano šeretskim osmijehom i pitao me: A, je li? A koji bend? Pa rekoh ti ime tvog benda pomalo zbunjen, kako si me u šali testirao da nisam neki pijani tip koji ni ne zna s kim priča. Kasnije smo se godinama smijali toj situaciji i mojoj zbunjenoj faci.

Dan nakon toga čuli smo se online, često se čuli, a vidjeli smo se poslije još puno puta na tvojim koncertima i na koncertima drugih bendova koji su nam dragi. Sjećam se Hoodoo festa u Kutini kada si bolestan otpjevao svoj set, a kasnije smo rame uz rame pjevali uz Debeli Precjednik i želio sam da ta noć nikada ne prestane. Na Tepih Na Paleti, jednom od zadnjih izdanja, družili smo se i pod toplim noćnim ljetnim nebom uz pivo dugo pričali privatne stvari, o snovima, željama, budućnosti. Nikada nismo znali da će se kao neki ružan san sve uskoro završiti. Odavno smo prestali biti fan-član benda, već iskreni prijatelji, braća.

Zajedno smo se radovali konačnom izlasku drugog albuma tvog benda i nisam mogao skriti oduševljenje pjesmama, često smo dugo pričali o nekim od njih, kako su napisane, što znače, koliko nam znače.Na zadnjem koncertu u lendavskoj Mansardi, pjevali smo zajedno na bini Oprosti i toga ću se sjećati dok god sam živ.

Najvažnije, što ti nikada neću zaboraviti dok god dišem, je da si bio uz mene u jednom od najcrnjih perioda mog života prije dvije zime. Kada god mi bilo teško javio sam ti se, razgovarali smo, bio si uvijek tu, uvijek si me svojom pozitivom i svojim toplim riječima iz srca i svojim primjerom vratio natrag. Ne usuđujem si ni pomisliti gdje bi bio danas da nije bilo tvojih riječi tada. Ne želim da ovo bude patetičan tekst, želim se na neki način oprostiti od tebe nečim što ti nikada možda nisam rekao, ili jesam, ali ne dovoljno, brate moj, uvijek ću te voljeti. Šok je ovo, boli, znam da nisi namjerno slomio naša srca, ali jesi, slomio si i nikada neće zacijeliti.

Koliko god zvučalo sjebano i nemoguće, na neki način tvoj odlazak nije bio uzaludan. Obećavam ti jednu stvar brate, živjeti ću zbog tebe od sada punim plućima, voljeti, udisati, jer život je samo jedan, sve je tako krhko, da nemamo vremena samo sjediti i čekati nešto što možda nikada neće doći, nego voljeti se i živjeti odmah i sada. To si me naučio u svom kratkom životu i ovih nezaboravnih pet godina koliko smo braća. Ima jedna želja koja će zauvijek ostati neispunjena. Da čujem još jednu tvoju novu pjesmu, da te zagrlim još jednom i da zajedno se nasmijemo, popijemo pivo i da mi se onako šeretski nasmiješiš. Ali, pamtim te zauvijek  Osjećam kao da si još uvijek s nama. I jesi. Počivaj u miru brate Ivek, jednog dana ćemo opet biti united as one!

Sjeti se
ne zaboravi
zavijek mlad ostani
sjeti se ne zaboravi
tko smo to bili mi