Ovo je malo starije izdanje, ali nema veze, u ovom zineu pišem o onom što mi se sviđa, pa neka netko čita ili produži dalje. Dark Tranquillity su na sceni od davne 1991., kada su zajedno sa In Flames i At The Gates bili tvorci tzv Gothenburg death metala, odnosno melodičnog death metala, pošto su sva tri benda iz istog grada u Švedskoj. Iako je jedini originalni član postave vokal Mikael Stanne, u bendu je uz njega najduže klavijaturist Martin Brandstrom, bend roka nesmanjenom žestinom, iako je možda kroz godine malo usporio i ubacio u svoj izričaj i malo gothic metala, te možda i malo modernijeg groove metala tu i tamo. Mikael Stanne istodobno može lako growlati na death metal način, ali i pjevati clean glasom, pošto je jedan od najboljih frontmana u ekstremnoj metal glazbi. Nakon četiri godine od zadnjeg albuma evo i trinaestog studijskog albuma na kojem se nalaze 12 pjesama u bendovom prepoznatljivom stilu. Svega ima tu, od mid tempo melodic epskih death metal gitara, preko brzine kao u odličnoj Unforgivable, sve do polubalade neobične One Of Us Is Gone, koja mi je jedan od highlighta albuma, jer je drukčija od ostalih. Još neke pjesme koje moram napomenuti su The Last Imagination i Our Disconnect koje odskaču od ostalog, kvalitetom i te kako bogatog materijala. Dobar album ovih legendi iz Švedske.
Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!
Glen Benton i njegove trupe ne posustaju. Trinaesti studijski opus nam donosi dvanaest novih pjesama. Za one koji ne znaju Deicide su legende floridskog death metala. Sviraju old school satanic death metal sa puno thrash i utjecaja europskog death metala u nekim dijelovima pjesama. Bentonov trademark vokal dominira ovim albumom kao i uvijek, a uz starog bubnjara Stevea Asheima, dvojica novijih gitarista rasturaju cijeli ovaj album. Uz brutalne blastove i death metal rasturačinu, album ima i nekih melodičnijih gitarskih catchy dijelova, a to su pjesme kao što su Faithless, te Woke From God. Uz brutale kao što su Banished By Sin, From Unknown Heights You Shall Fall, ovaj album je jedan od boljih njihovih albuma. Nikada više neće biti na razini prva četiri, pet koji su legendarni albumi death metala, ali ovaj je solidniji od nekih njihovih recentnijih uradaka.
KRAYKULLA-WEBZINE 