Stigla je i u naše kino ‘Anatomija pada’, pa pošto je film osvojio Zlatni Globus, Zlatnu Palmu i mnoge druge nagrade i nominacije zaključili smo da nemre biti loš i otišli ga pogledati.

Ovo je zapravo triler sudska drama o spisateljici čiji suprug na sumnjiv način pogine, nju optuže za ubojstvo, a jedini svjedok je njihov slijep sin, koji se suočava s moralnom dilemom i otkriva stvari o ocu i majci za koje nije znao u naoko idiličnom braku i obitelji.

Glumačka ekipa je odlična, a priča je takva da se sav uživiš u nju, te dva i pol sata filma prođe kao da si rekao keks, ostavi posljedice od sjedenja na neudobnim stolcima čakovečkog kina, ali dobar film izbriše svu bol stražnjice.

Film se zapravo pretvori u napetu sudsku dramu, gdje ništa nije sigurno, tko laže, tko govori istinu i kakve će se obiteljske tajne otkriti tijekom suđenja. Justine Triet je napravila pravo malo remek djelo od filma, a ja volim filmove koji me nakon završetka ostave razmišljati, te ostave prostora raspravi, što smo vidjeli, što nismo vidjeli, a što želimo da bismo vidjeli.

Zaključak: 8/10 sjekira – po mom mišljenju završetak je mogao biti malo više dorečen, ali nema veze, film je odličan.