Tag Archives: film

movie, Reviews

(movie) Once Upon a Time in America(1984) – kada je bratstvo važnije od ičega.

Leave a comment

Ovaj film je Sergio Leone pripremao više od deset godina i ovo je jedini film kojeg je snimio od 1971., pa do svoje smrti 1989. Originalno je trebao trajati oko osam do deset sati, no skraćen je na tri sata i četrdeset devet minutni gangsterski ep o prijateljstvu, bratstvu važnijem od ičeg, odrastanju, razočaranju i izdaji. Noodles, Max, Patsy i Cockeye su prijatelji od djetinjstva odrastajući na ulicama Lower East Side u New Yorku. S vremenom sve više i više skreću u svijet gangstera, prvo obavljajući sitne stvari kao što su krađe za druge mafijaše, da bi s vremenom stvorili vlastitu organizaciju. Imali su jedan sandučić na pošti u kojem su spremali kovčeg s novcem zarađen kriminalnim poslovima. No, dogodi se izdaja, Max, Patsy i Cockeye poginu, a Noodles je optužen za cinkanje muriji i traži ga sva mafija New Yorka, pa pobjegne autobusom nekamo, kao što sam kaže u šupak svijeta. Trideset godina kasnije Noodles se vraća, te šetnjom po putu sjećanja pokušava otkriti tko mu je smjestio sve skupa. Teško je objasniti radnju filma tekstualno, pošto prati tri vremenska razdoblja, klinačko doba, doba najveće slave i vrhunca organizacije, te Noodlesovo nastojanje da ko ostarjeli bivši mafijaš otkrije tko mu je smjestio i zašto se sve dogodilo i moralo dogoditi kao što se dogodilo. Glumačka postava je fenomenalna, pogotovo Robert De Niro prema kojem sam slab, jer mi je jedan od najomiljenijih glumaca, ali tu je i fenomenalan James Woods kao i Elizabeth McGovern, Treat Williams, Danny Aiello, Joe Pesci i mnogi drugi. Ovaj film me uvijek naježi, pogotovo završetak filma jer govori o katarzi, opraštanju i tome da je prijateljstvo/bratstvo veće od samog života. Imao sam/imam takve prijatelje/braću za koje bih napravio sve, pa i pao, tako da me kraj ovog filma, kao i cijeli film ostavi uvijek sa suzom u oku. Ovo Leoneovo remek djelo valja uvijek pogledati svakih nekoliko godina i prisjetiti se kako je ovo odličan film.

10/10

movie, Reviews

(movie) O’Hellige Jul!(2013) – Norwegian movie made only for die-hard fans!

Leave a comment

O’Hellige Jul! or Christmas Cruelty! is brainspawn by Magne Steinsvoll and Per-Ingvar Tomren who co-directed and also starred in this movie, which is in fact a product of couple of friends who decided to make the movie and present it as Norwegian horror movie in a country whose horror scene is not so big, rather small but they provided couple of really exceptional horror movies like Skjult, Rovdyr or legendary Lake of the dead. This is trash gore fantasy in its totality and almost childish made. It is about serial killer called Serial Santa (played by Tormod Lien), who rapes a mother and kills a baby with a saw in the beginning of the movie, later on he goes on rampage on couple of unsuspecting hard rockers, friends who celebrate and are getting drunk. Now, this movie is totally trashy magnificent little jewel only for die hard horror fans, made by horror fans. Killer has no particular reason for killing except flashbacks of his sexual and murder fantasies. Gore and murder scenes are tongue in cheek but enough gory to make your inner bloodhound howl with delight. This movie has neither head nor tails so do not suspect any coherency or something sensible or smart, this is pure trash inspired by christmas spirit hehe. Killer looks good in his mask, I must admit that, but if you are into christmas slashers, rather go watch Black Christmas, or Silent Night, Deadly Night. This one could easily play at Varaždin Trash film festival and be well received there.

Because I am a horror movie maniac I give 4/10.

movie, Reviews

(movie) Glass Onion (2022) – dopadljiva razbibriga za jedno gledanje

Leave a comment

Kada je izašao Knives Out, bio mi je okej za pogledati, ali mi je smetalo Daniel Craigovo preglumljivanje i prejak južnjački naglasak u ulozi detektiva Benoit Blanca, no kada je objavljeno da će izaći svojevrstan nastavak nisam se začudio s obzirom da je Knives Out bio prilično uspješan i u kinima i na Netflixu. Kao i prvi film, drugi dio odnosno slučaj nazvan Glass Onion ima odličnu glumačku postavu, predvođenu Craigom a tu je i Edward Norton kao i bivši kečer Dave Bautista koji je već napravio respektabilnu glumačku karijeru u mnogim blockbusterima. U ovom filmu Blanc dobije poziv sa još nekoliko muškaraca i žena da dođe na grčki udaljeni otok kao gost Milesa Brona(Edward Norton) kako bi proveli vikend igrajući igru kojom će istraživati fiktivno ubojstvo tog istog gospodina. No, kako stvari bivaju dogodi se stvarno ubojstvo kada Duke Cody(Dave Bautista) popije otrov u Milesovoj čaši što pokrene val otkrića izdaja, motiva, neprijateljstava, zamjerki, prevara, a Blanc i Andi Brand (Janelle Monáe) pokušavaju otkriti tko laže, tko je ubojica i tko je najveće zlo od nazočnih. Kao i prvi film, ovaj također obiluje odličnim dijalozima, twistewima u radnji i interakcijom između glumaca čiji su likovi dobro napisani i drže vodu, da se tako izrazim. Craig briljira i ne ide mi na živce kao u Knives Out, a Edward Norton je također odličan i nosi film kao razmaženi bogataš koji je naviknut da uvijek bude sve po njegovom i ne mari za nikoga osim samog sebe. Ostali likovi su također dobro razrađeni, kao na primjer senator Claire Debella(odlična Kathryn Hahn) ili starleta Birdie(Kate Hudson). Film je također i nekako lijepo napravljen, sjajne su mi boje i sjajni su mi prikazi grčkog otoka i okolice, kao i interijeri Milesove vile Glass Onion u kojoj je kao što ste mogli pretpostaviti većina stvari i umjetnina kao i kupola od stakla. Veselim se trećem nastavku za kojeg vjerujem da će napraviti. Ovo nije nešto što se zauvijek pamti, ali za jednom pogledati je sasvim solidno.

7,5/10