Tag Archives: filmovi

(little movie secrets) Female Inquisitor(1987) – japanska slatka tajna

Nedavno sam pročitao ponovo knjigu Velimira Grgića o japanskom filmu i slažem se s njim, potrebno je probati druge kinematografije, pogotovo nama koji smo navikli na američku ili povremeno europsku kinematografiju. Kao što možda znate, u japanskim kinima i na tv-u ništa nije cenzurirano, jedino se genitalije ne smiju pokazivati, ostalo je sve dozvoljeno. Zloćko japanske kinematografije Kazuo ‘Gaira’ Komizu je napisao i režirao ovaj film kao jedan od svog ‘Female…’serijala. U glavnoj ulozi je legendarna Keiko Asano kao sadomazohistička vođa bande koja otme pokvarenog bankovnog službenika koji je ukrao i sakrio novac, kako bi ga mučenjem seksom i ostalim sado mazo stvarima natjerali da im oda gdje je novac. U filmu se reda svašta, ali vrijedi ga pogledati samo zbog mučenja jeguljama. Naime, bad guysi toče šampanjac u kadu punu jegulja. Jegulje su sve pijanije, kako ustvrdi jedan od članova bande. Svežu bankarevu ljubavnicu iznad te kade i jegulje je pijanim vrludanjem muče orgazmima. Isto tako, zadnjih dvadesetak minuta filma je ludnica i gledaš i pitaš se koliko smo tako kulturološki različiti da je ovaj film igrao u Japanu u kinima, a kod nas teško da bi išao dalje od VHS-a, ali niti to. U tome je bogatstvo i ljepota raznolikosti.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nije klasičan gore per se, nema klanja i krvi, ali ima inovativnih seksualnih i inih metoda mučenja.

Zaključak: 6/10 sjekira – pogledajte koji Komizuov film, čisto da odate počast bad boyu japanske kinematografije.

(movie) The Social Dilemma(2020) – ‘šokantan’ doku o društvenim mrežama koji zapravo ne otkriva ništa novo

Sjećam se da je ovaj film kada je izašao podigao popriličnu prašinu među gledateljima i kritičarima, pa je tako došao na red da ga i mi pogledamo i vidimo o čemu je riječ. Ovaj dokumentarac ustvari govori o onome što većina nas već zna, kako društvene mreže prate naše živote i u velikoj mjeri zapravo utječu na njih. Prema sadržaju naših klikova i objava i preferencijama, algoritmi i botovi predlažu nam slične sadržaje i objavljuju reklame i korisnici odnosno mi zapravo postajemo roba i predmet cjenkanja i financijskog portfolija korporacija kao što je Google recimo. Sve to se u filmu govori kroz prizmu bivših zaposlenika i visoko rangiranih u korporacijama Facebooka, Linekdin, Snapchat, Instagram, Google i još ponekim. Film je jako zanimljiv, jedino mi oni igrani dijelovi o jednoj obitelji i njihovim odnosima s društvenim mrežama pomalo idu na živce i malo su nalik na hrvatski trash ‘Krv nije voda’ kakvi su glumci i kako je napravljeno. Kao što rekoh, ostalo je sve zanimljivo, ali ne otkriva ništa što nismo znali, osim što nas ostavlja pitajući dokle ide profit, a dokle etika. Odgovor je mislim već dobro poznat.

Zaključak: 8,5/10 sjekira – jedan od boljih dokumentaraca koje sam gledao u zadnje vrijeme.

(movie) A Man Called Otto(2022) – solidan remake odličnog predloška

Prije nekoliko godina sam gledao odličan švedski film A Man Called Ove iz 2015.godine prema knjizi Fredrika Backmana. Naravno, kako to biva, Amerikanci odnosno Hollywood napravi svoj remake kako ne bi morali čitati titlove u kinima, pa evo i A Man Called Otto. Priča govori o čovjeku zvanom Otto Anderson koji živi u jednom ograđenom naselju i grumpy je starac koji voli rutinu i da ništa ne poremećuje njegova pravila po kojima živi. Otto isto tako svako malo pokušava umrijeti kako bi se pridružio jedinoj ljubavi, supruzi, sve dok se u naselje ne dosele novi susjedi koji mu nedaju mira i stvari u njegovom životu se okrenu naglavačke. Priča istovremeno povremeno prati Ottovu prošlost odnosno mladost. Mnogi kritiziraju Tom Hanksa da u zadnje vrijeme ili glumi loše, ili glumi u lošim filmovima što ovdje za mene nije slučaj. Smatram da si je uglavnom uvijek znao odabrati dobre filmove u kojima će igrati. Da nisam gledao original i da ne postoji odlična knjiga, smatrao bih ovim filmom odličnim. No, ipak je inferioran u nekim segmentima švedskom originalu. Tamo je više pažnje posvećeno paralelnoj priči o Ottovom životu, roditeljima, školovanju i više je crnog humora, a manje, nazovimo ga holivudskog patosa.

Gluma: 7,5/10 sjekira – svi glumci su sasvim u redu, cijela postava, jedini koji mi je malo štekao i nije se uklopio je Truman Hanks, stvarni Tom Hanksov sin koji glumi mladog Otta.

Zaključak: 8/10 sjekira – solidan remake odličnog predloška, miks komedije, crnog humora, drame i melodrame, dramedy ako se tako mogu izraziti. Gledati.