redatelj: Benjamin Cantu
Netflix je ponovo izbacio jedan odličan dokumentarac o zlatnom dobu Berlina 1920-ih i 1930-ih prije, ali i nakon dolaska nacista na vlast. Doku govori o sjajnom klubu Eldorado koji je 20-ih godina postao utočište i baza queer i LGBT zajednice Berlina koji je bio jedan od najrazvijenijih gradova s pulsirajućom noćnom scenom života i razuzdanih zabava. Doku je onako igrano-dokumentarnog stila i naravno da pokazuje i svu tugu oko slobode izgubljene dolaskom nacista na vlast i sav mrak koji je pao na glamur i svjetla pozornice. Doku to opisuje iz prvog lica nekih suvremenika i narativnim dijelovima. Meni je najzanimljiviji dio bio o tome koliko je gay populacije bilo među članovima nacističkih SA odreda uključujući i vođu jurišnika, moćnog Ernsta Rohma, koji je bio osebujna pojava i čija se ne baš sretna sudbina opisuje u ovom filmu, također kao i sudbine brojnih queer ljudi od kojih su se neki uspjeli spasit, neki su završili svoje živote u logorima diljem Reicha gdje su bili užasno tretirani. Film je poprilično u veselom i glamuroznom tonu, ali i dirljiv i u čestim situacijama opisuje neslomljivost ljudskog duha, od poznatog Reichovog tenisača preko drugih, običnih ljudi čija je jedina krivica u novom režimu bila ta da su voljeli i bili voljeni.
Zaključak: 7,5/10 sjekira – dirljiv i ostane u pamćenju, te ima glavu i rep, a to znači moju preporuku vama koje bi ovakav doku zanimao.


