Tag Archives: filmovi

(movie) Evil Dead Rise(2023.) – jedan od boljih horrora koje sam gledao zadnjih godina

Ovu tvrdnju iz naslova ovog posta ne iznosim lako i često, pogotovo što se tiče horror žanra, a pogledao sam ih stvarno puno. Ovaj nastavak/reboot serijala je producirao Rob Tapert, a izvršni producenti su bili redatelj originalne trilogije Sam Raimi i Bruce Campbell, koji je utjelovio legendarnog glavnog junaka Asha. Dakle, za razliku od barake u šumskoj pripizdini ovaj film se događa u stambenoj zgradi uskoro predviđenoj za rušenje, u kojoj živi nekoliko stanara. Glavna junakinja Beth(Lily Sullivan) je guitar roadie, koja nedavno dozna da je trudna s nekim i dođe u posjetu sestri Ellie(Alyssa Sutherland), a možemo zaključiti da sestre nisu baš u dobrim odnosima. Ellie živi u stanu sa troje djece Bridget, Danny i Kassie. Uvečer se dogodi potres i djeca u podrumu zgrade pronađu nasnimanu ploču i knjigu obavijenu u ljudsku kožu, te naravno glupim ponašanjem prizovu demona koji obuzme Ellie, a nakon toga Deadites-i obuzimaju većinu stanovnika zgrade i krvava makljaža za preživljavanje počne. Ono što volim u ovom filmu je to, da nema previše komičnih dijelova kao što je imao legendaran originalni serijal. Remake iz 2013.mi iskreno nije baš sjeo i živo me zanimalo kako će ovo izgledati. Ovo je akcija non stop tamo nakon prve trećine filma, pa nadalje do samog kraja. Mogu čak reči da sam se na neke scene naježio, Ellie kada je opsjednuta izgleda stvarno spooky, pogotovo kada se smije. Film obiluje gore scenama i neka rješenja su stvarno super izvedena i gore hound u meni je uživao gledajući ih. Kažu da je ovo zadnje poglavlje serijala, ali ja nisam toliko siguran u to, sudeći po kraju i početku ovog filma. Meni je legao, baš kao budali šamar, tour de force u gore horroru i lekcija kako se to radi. Djeca su mi malo išla na jetra svojim glupim ponašanjima, pogotovo Danny, ali sve je došlo na svoje hehe. Uglavnom, jako sam zadovoljan.

Gore scene: 10/10 sjekira – Puno odličnih gore scena i rješenja kao i krvavih i brutalnih scena kojih se scenarist ne libi upotrijebiti ni prema kome. Jako dobro riješeno i inovativno.

Gluma: 8/10 sjekira – Ne može se reči da je top topova, ali solidno odrađen posao, pogotovo glavna junakinja, Čim se počnem brinuti za nekog lika na fillmu, znači da ima kemije i da je dobro odrađeno.

Zaključak: 8,5/10 sjekira – Kao što rekoh jedan od boljih horrora koje sam gledao u zadnje vrijeme, pa usudio bih se reči i zadnjih otprilike pet godina. Moja preporuka svim fanovima i gore houndsima.

(movie) CODA(2021.) – film o nadi, o glazbi i prevaziđenju osobnih hendikepa

CODA je kratica za Child of deaf parents, ilitiga dijete gluhih roditelja. Ruby(Emilia Jones) je jedini član obitelji koji čuje, oboje roditelja su gluhi, kao i brat i pričaju jezikom znakova. Ruby pomaže roditeljima na ribarskom brodu, a uz to san njoj je Berklee College glazbe kojeg pohađa. Kada posao s ribarenjem krene loše, Ruby je rastrgana između lojalnosti i pomoći obitelji i svog sna. Ovaj film je u većem dijelu rađen na jeziku gluhonijemih, jer tako Ruby komunicira s obitelji, a i roditelji i brat s njom. Istodobno ona pohađa pjevanje i boji se pokazati svoj potencijal zbog zadirkivanja svojih suškolaca. Karizmatični učitelj pjevanja Bernardo Villalobos(Eugenio Derbez) pokušava probuditi njen talent i natjerati je da prevaziđe svoje nedostatke i unutarnje strahove. Film je bio nominiran za brojne nagrade i osvojio je odnosno potvrdio nominacije za tri Oscara, a to je za najbolji film, za najbolju sporednu mušku ulogu, sjajan gluhonijemi Troy Kotsur kao Rubyin otac i najbolji adaptirani scenario scenaristice/redateljice Sian Heder. Meni je ovaj film bio pravo otkriće. Dakle, odlična glazba i soundtrack, na momente podsjećajući na mjuzikl, kombinacija drame i melodrame i tople priče o običnim ljudima koji pokušavaju preživjeti okrutnu svakodnevnicu. Ne znam što sam čekao tako dugo s ovim filmom, no sada kada sam ga pogledao ostati će mi dugo u sjećanju i rado ću ga pogledati ponovo u budućnosti.

Gluma: 10/10 sjekira – odlična postava i odlično napisani likovi odnosno uloge.

Zaključak: 10/10 – pravo malo remek djelo i s razlogom potvrdilo nominaciju za najbolji film godine 2022.

(movie) Sisu(2022.) – europski ratni spaghetti western par excellence!

Kada sam nedavno vidio na Facebooku trailer za ovaj finski film odnosno europsku koprodukciju, ostao sam oduševljen i znao sam da je nešto posebno za pogledati, poznavajući finsku kinematografiju, sve što sam njihovo gledao bilo je posebno i odlično. Dakle, redatelj ovog filma je Jalmari Helander, poznat kao redatelj odličnog božićnog horrora ‘Rare Exports’, ako se sjećate te finske krvave božićne legende od filma. Isto tako, glavni glumac Jorma Tommila je glumio u ‘Rare Exports’. Radnja ovog filma se događa 1944. Finska, koja je inače ratovala na strani Nijemaca protiv Sovjeta, je kapitulirala i preokrenula kaput, te se njemačka vojska mora povući iz Finske ili predati finskim jedinicama. Jedan čovjek je umoran od rata, kako narator kaže i upoznajemo starca koji iskapa zlato negdje u finskoj vukojebini. Otkrije zlatnu žilu, sretno je natovari u bisage i na konju krene prema civilizaciji kako bi unovčio zlato. Problem je, po putu sretne odred od pedesetak njemačkih esesovaca koji se povlače iz Finske, a kada oni vide da ima zlato, krenu u lov na čovjeka. No, lov se preokrene i oni zapravo ne znaju s kime imaju posla. Starac je zapravo Aatami, umirovljeni legendarni finski komandos koji je pobio preko 300-ak Rusa i koji nosi nadimak Besmrtni. Nijemci na svojoj koži igrom mačke i miša počnu kusati vlastito sranje i predivan gore i makljaža krenu.

Sisu je zapravo neprevodiv izraz iz finskog jezika. Označava odlučnost, ne odustajanje, dišpet odnosno prkos u isto vrijeme, da se tako izrazim. Istim tim dišpetom naš junak ne odustaje tijekom filma da istjera svoje i odnese zlato u banku i nije ga briga koliko će negativaca odnosno esesovaca poslati u Pakao po putu. Glavni junak ne govori u filmu apsolutno ništa sve do samog kraja filma kada progovori dvije i pol rečenice. Ovaj film je zapravo ultranasilan špageti western koji se događa u finskim pustopoljinama, pod vodom u zraku i na tlu. Aatami se na prilično domišljat način rješava protivnika, potpomognut ženama koje su nacisti zarobili i pretvorili u seksualne robinje. Ono što mi je jedna od najboljih scena u filmu je bacanje u glavu odnosno kacigu njemačkog vojnika iskopane nagazne mine, kao i rezanja grkljana pod vodom i gutanja zraka iz protivnikovog razrezanog dušnika. Između ostalog, jer sve akcijske scene su krvave i over the top, ali napravljene smisleno i pristaju perfektno u svako poglavlje filma, na koje je Sisu podijeljen. Čak i font slova uvodne i završne špice podsjeća na westerne. Glavni negativac, odnosno zapovjednik nacista je Bruno(igra ga Aksel Hennie poznat po ulozi danskog ratnog junaka Maxa Manusa u istoimenom filmu), te je kao umoran zli časnik SS-a dovoljno karizmatičan kao glavni negativac da nosi film uz još neke čak stripovski napravljene negativce, kao snajperist, vozač tenka i još neki iz nacističke jedinice koji više podsjećaju na bandu dezertera nego razbijenu jedinicu u povlačenju. Fora mi je bila kada su nazvali svog generala i reportirali mu da su izgubili sedmoricu ljudi, pročitali ime s dog tagsa Aaatamia i general im je rekao da su još dobro i prošli hehe. Kraj filma ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, pošto je film izrazito dobro prošao u kinima, a ja se iskreno radujem takvoj mogućnosti, pošto smatram ovaj film jednim od najboljih koje sam ove godine do sada gledao.

Gore scene: 10/10 sjekira – razneseni minama, izrešetani na sve moguće načine, izbodeni noževima, pregaženi tenkom, sve je over the top i odlično napravljeno.

Gluma: 10/10 sjekira – za ovakav film sve na mjestu.

Zaključak: 10/10 sjekira – jedan od najboljih filmova ove godine do sada i moja topla preporuka.