Ovi Nijemci su na sceni još od 2004.i ovo je njihov peti dugosvirajući opus. Dali su sebi ime prema kapetanu kitolovca u romanu Moby Dick, opsjednutom lovom na legendarnog kita. Muzika koju Ahab sviraju je mračan, duboki i spori funeral doom, jako, jako atmosferičan i bučan sa dugim pjesmama, growling death vokalom ispremiješanim sa odličnim clean melodičnim vokalom i kada slušaš njihove stvari osjećaš ritmom kao da te nemilosrdni valovi oceana melju i vuku u dubine bez da si možeš pomoći. Album je dug, preko sat vremena u sedam pjesama od kojih je najkraća šest i pol minuta, a najduža skoro dvanaest i pol minuta. No, nema veze, svaka minuta je interesantna i jako je dobro uživiti se u ovaj bend i njihove albume i dopustiti mašti i srcu da te odvedu nekuda daleko, otkuda se možda nećeš vratiti, ali možda ni nećeš željeti vratiti. Ovo je glazba za po doma, ali siguran sam da su i njihovi live koncerti odličan doživljaj ako si u pravom stanju uma. Moji favoriti na ovom albumu: ‘Mobilis in Mobili’, ‘A Coral Tomb’. Jedan od najboljih doom bendova ikada.
9/10


