Znam, znam komercijala je, ali ovo je moj webzine i objavljujem ono što mi se sviđa, pa eto i recenzije novog Green Day albuma od 15 pjesama, četrnaestog po redu u karijeri ovog kalifornijskog benda. Nakon prošlog naprosto užasnog album bio sam skeptičan što očekivati, ali ostao sam ugodno iznenađen. Ovo je odličan melodični rock sa pop punk prizvukom. Green Day su ostali vjerni svojim punk rock korijenima i to se čuje na ovom albumu. Billie Joe Armstrong je vratio svoj normalni vokal na kakav smo navikli, a ne ono užasno pjevanje kroz telefonsku slušalicu sa prošlog albuma, koje je bilo grozno. Ovaj album ima stvarno catchy stvari poput up tempo 1981 ili Comma City, pa himničnih poput The American Dream Is Killing Me ili Look Ma, No Brains. Netko bi ovo nazvao generičnim pop punkom no meni je ovaj album sjeo kao budali šamar i stvarno mislim da su ove pjesme napisane kako treba i istina, radi se o multimilijunskom stadionskom bendu na major labelu, ali treba se sjetiti da slava Green Daya nije došla preko noći nego su se kalili po klubovima i podrumima, dnevnim sobama i još nekim weird mjestima za koncerte. Ima i nekih dosadnih stvari poput Corvette Summer ili Livin In The 20’s koje više vuku na neki dosadan rock bez glave i repa, tako da nisu sve stvari na ovom albumu dobre, to je minus albuma, a one koje su dobro su stvarno catchy i okej za poslušati na sunčan i topao dan. Kakav bi bio album Green Daya da nema baladu, a ovog puta tu je emocionalna Father To A Son. Što još reči, pa poslušajte si i donesite vlastitu prosudbu ako niste previše trve i underground da slušate Green Day album haha.

7/10