Bogata klupska sezona u Prostoru se približila kraju, a za kraj je ostao nastup KALIKAMO, koji su ovim putem promovirali album Jedinstvo. Sam bend KaliKamo je nastao kada je završila priča moćnih Kali Fat Dub, a Chakka je nastavio dalje s radom okupivši novu ekipu u novom bendu, odnosno projektu, kako god ga nazvati. Ovog puta riječ je o kombinaciji sampleova, loopova, elektronike i uživo svirajućeg benda koji kombinira gitaru, trubu, saksofon, bubnjara i naravno nezaustavljiv Chakkin vokal, miksan sa dubom proizašao iz punk korijena, koji zakrabuljen u crvenu tuniku kombinira rap i na momentima clean pjevanje, s odličnim tekstovima koji su zapravo kritičko promišljanje današnjeg društva i promiču ljubav, ali i bijes kroz prizmu osobnog i pjesničkog. Na početku večeri izgledalo je da će biti jako malo ljudi, no do početka KaliKamo nastupa pojavilo se taman toliko ljudi, da koncert bude intimno, ali i intenzivno iskustvo s energijom koju je dao bend, pogotovo Chakka, a publika je znala uzvratiti i cijeniti sve tijekom nešto više od jednosatnog nastupa prilikom kojeg su odsvirali brijem da cijeli album plus još poneku stvar. Meni je fascinantno kako Chakka zapamti sve te duge rap tekstove i uspije biti karizmatičan, a istodobno simpatičan i koncert KaliKamo mi je bio također pomalo mistično iskustvo. Zvuk je bio odličan i koncert je bio odličan, tako da nema boljeg kraja klupske sezone, a sada nam slijedi bogata ljetna festivalska sezona koju jedva čekamo s open air koncertima i novim glazbenim uzbuđenjima. Hvala još jednom Cezam Prostor crew na svemu učinjenom za scenu i predivnoj koncertnoj sezoni.
Tag Archives: hip hop
(review) Cypress Hill – Back In Black
Veterans Cypress Hill are back with their new, tenth album. These hardcore hip hop legends cooperated in creating music with various musicians from hardcore scene, like Sen Dog with Biohazard, Powerflo, to mention a few, so much respect to being kinda part of both scenes and creating great music. What do we get on this new record? Well, we get new set of songs somehow creating darkened vibe to the whole album, speaking of violence, death, streets and every day life and hardships one can endure and must endure to survive. There is no violence worshipping or gang worshipping lyrics on this one, rather speaking their voices as witnesses to the shit they had to see and make through to get where they are now. There are also couple of songs about ganja and smoking weed like Open Ya Mind or Come With Me, but my personal favorite is Bye Bye being somehow the darkest song on the album, both lyrically and musically. The usage of samples and loops is superb, so is songwriting and lyrics. Also, songs that I must mention as being somehow highlights are Break Of Dawn and The Ride. Great album by these legends.

