Tag Archives: horror filmovi

(movie – fantasy/horror) Bird Box: Barcelona je ugodno iznenađenje

David Pastor i Alex Pastor su napisali i režirali ovaj spinoff popularnog filma od prije nekoliko godina, a Netflix ga je nedavno izbacio na streaming.

Moram priznati da volim postapokaliptične filmove, a pogotovo ovako s dozom misterije. Svijet kakvog poznajemo više ne postoji, njemu vladaju bića koja ne smiiješ pogledati inače počiniš samoubojstvo i tako je većina čovječanstva skončala. U tom svijetu u Barceloni luta Sebastian i pokušava preživjeti iako mu se svaki dan priviđa njegova kćerka. No, stvari nisu kako se čine i Sebastian spada u manju grupu ljudi koji mogu pogledati bića bez da se ubiju, ali tjeraju druge da ih pogledaju kako bi oslobodili njihove duše i takve bande haraju Barcelonom. Sve se promijeni kada Sebastian susretne grupu preživjelih koji pokušavaju stići u utvrdu na brdu do koje se dolazi žičarom gdje su navodno smješteni preživjeli i gdje je izbjeglički kamp….

Ovaj akcijom i krvlju nabijeni dragulj me baš ugodno iznenadio. Smrti su iznenadne kada se najmanje nadaš, inovativno i jezivo je prikazan raspad čovječanstva u Sebastianovim sjećanjima i scene smrti i samoubojstava su efektno napravljenje. U biti atmosfera u cijelom filmu, likovi, od djevojčice Sofie, preko Claire i ostalih su odlično odglumljeni i napisani. Film je baš onako prikovao moju pažnju za ekran, a to se rijetko dešava u zadnje vrijeme, vjerujte mi kada vam to kažem. Kraj filma je svojevrsna katarza, no ostavljeni su mračni detalji za idući nastavak koji me malo podsjetio na Resident Evil franšizu, ne znam zašto, možda sam to samo ja. Šteta da ne vidimo ta bića koja su pokorila svijet, koja mogu mijenjati glasove u naše najdraže i psihološki nas natjerati da se ubijemo u momentu. Stvarno dobar film.

Zaključak: 8/10 sjekira – napet i iznenađujuće dobar film koji mi se jako dopao i vratio vjeru u odličnu španjolsku horror kinematografiju. Nadam se da će ih biti još i da neće zglajzati u prosjek s gomilanjem nastavaka.

(movie – horror) The Nun II – razočaravajući nastavak

Moram priznati da, kada sam gledao prvi dio The Nun bio mi je odličan, kao i pojavljivanje Valaka, demona u obliku časne u drugom nastavku The Conjuring sage. Nisam se previše iznenadio kada sam doznao da stiže nastavak The Nun, kao dio The Conjuring univerzuma odnosno spinoff te franšize.

Radnja je smještena u 1956.kada netko ili nešto ubija svećenike i časne i kreće se prema zapadu, a sestra Irene(odlična Taissa Farmiga) se mora ponovo suočiti i pokušati obračunati s demonom Valakom koji je u potrazi za drevnim i moćnim artefaktom. Što ne valja s filmom? Jednostavno mi je nekako bio dosadan, nema onu wicked atmosferu prvog dijela u klaustrofobičnom samostanu, pošto se drugi dio događa na više lokacija, te ima premalo same The Nun(fenomenalna Bonnie Aarons), pošto da ne spoilam, ima neke nove momente kako se kreće i kako prelazi s mjesta na mjesto. Film ima neke svoje momente, neke jump scareove i poneku dobru atmosferu, no međutim kao takav nije zadovoljio moje potrebe kao fanu dobrog horrora, što i je definitivno slučaj s većinom mainstream kino horrora koje sam gledao u zadnje vrijeme. Ono malo gore scena i krvavih pogibija koje se događaju u filmu su okej razrađene i napravljene kao i sam kraj filma koji naravno upućuje da bi mogao pasti još koji nastavak, ja se nadam da neće.

Zaključak: 6,5/10 sjekira Glumačka ekipa dobra, priča tanka, ali zadovoljavajuća čine blago razočarenje od nastavka gdje sam puno očekivao, ali se ipak radi o iznadprosječnom filmu.

(movie) Children of the Corn(2020) – jedan od rijetkih Shudderovih promašaja

Kada sam vidio da je Shudder preuzeo produkciju i izdanje novog izdanka Children of the Corn serijala, ni sam ne znam više koji je po redu to film u kvazi serijalu još tamo od 1984.i prvog filma koji je zapravo bio spooky i najviše se naslanjao na odličnu kratku priču Stephena Kinga koju još nijedan iz serijala, remakeova i rebootova nije uspio premašiti u jezi i atmosferi, mada je prvi film bio nekako najbliže. Dakle, ovaj najnoviji film služi kao miks između nekog reboota i prequela, odnosno autori su nam željeli pokazati kako je došlo do masakra odraslih u malenom gradiću u Nebraski od strane djece i kako su ista preuzela vlast u tom gradiću.

Film počinje kada mladić počini masakr odraslih u domu za siročad kraj kukuruznog polja u gradiću u Nebraski, no šerif kako bi riješio talačku krizu iskoristi plin koji ubije i napadača i nekoliko štićenika doma. Sve to gleda mala djevojčica Eden. Par godina poslije, zbog nepažnje odraslih, kukuruzni usjevi su uništeni i trunu, a odrasli se sastaju u gradskoj vijećnici i odluče uništiti i izvaditi sve usjeve i pokušati nešto drugo. No, nešto se čudno dešava i djeca koja se igraju u polju i oko polja krenu u akciju i počnu ubijati odrasle kako bi nahranila Onog koji hoda između redova i kako bi kukuruz opet bio moćan. Ovo je otprilike radnja ovog suludog i na momente jako dosadnog filma u kojem se ništa od važnosti ne počinje događati tamo do prvih 45 minuta, odnosno do polovice filma. U originalnoj priči i nekim od filmova bio je fascinantan taj kult tog Onog, nečeg čudovišnog što se kreće između redova kukuruza i mislio sam da će ovdje pošto se radi o prequelu biti bolje objašnjeno o čemu je riječ i što to je zapravo. No, ćorak. Likovi su katastrofalno napisani i odglumljeni. Scenarist i redatelj Kurt Wimmer je u karijeri napisao neke odlične filmove kao što su Equilibrium i Law Abiding Citizen, ali i promašaje kao što su Total Recall remake i Point Break remake. Očito da mu ti remakeovi/rebootovi ne leže i da bi se trebao držati originalnih ideja i filmova. Likovi su takvi da se ne možeš vezati uz glavnu junakinju Boleyn(Elena Kampouris) i simpatizirati s njom, jer ti je sasvim svejedno. Jedino što je dobro od glumačke ekipe je pojava kultnog Brucea Spencea kao pastora, ako se sjećate on je bio onaj ekscentrik s helikopterom The Gyro Captain u Mad Max:Road Warrioru, pa mi je bilo drago da ga vidim nakon tolikih godina.

Gore efekti: 7,5/10 sjekira – nema ih puno, zapravo jako malo, no kada se pojave su dobro napravljeni, isto tako i Onaj koji hoda između redova kreatura je dobro napravljena kao i završni štos u filmu koji jedino vrijedi od gledanog.

Gluma: 5/10 sjekira– nategnuta ocjena samo jer mi je drago da sam opet vidio Brucea Spencea.

Zaključak: 3/10 sjekira – ovu katastrofu i jedan od rijetkih promašaja Shuddera potrebno je zaboraviti čim prije i zakopati ovaj serijal tamo gdje i pripada, u povijest horrora.