Tag Archives: horror

(movie) The Pope’s Exorcist(2023.) – dobra ideja, no loša realizacija!

Upravo ovu rečenicu iz gornjeg naslova izrekao je moj prijatelj nakon što je prije mene odgledao ovaj najnoviji kino horror, dakle mainstream horror film s Russellom Croweom u glavnoj ulozi.

Ne znam je li se Crowe tako udebljao privatno, ili je jednostavno od ‘Unhinged’ tako debeo i pisane su takve uloge za njega, no ovdje svećenićka halja prekriva njegovu pozamašnu škembicu koju je nakupio tijekom godina. Nisam gledao nešto dobrih filmova s njim u zadnje vrijeme, pa sam si živo mislio kako će izgledati u ovom filmu. U ovom filmu s oprezom moramo uzeti natpis bazirano na stvarnim činjenicama, odnosno zapisima oca Gabrielea Amortha, koji je bio vodeći, da se tako izrazim official egzorcist u Vatikanu kojeg je u misije slao sam Papa i koji je odgovarao jedino najvišem svećeniku Crkve.

Film počinje egzorcizmom opsjednute osobe, tijekom kojeg Amorth na ciničan, pomalo crnohumoran i lukav način riješi demona, ali za to ode na disciplinski sud Crkve. No, pošto odgovara jedino Papi, ne uzima to k srcu, pa ga Papa(veteran Franco Nero kojeg stvarno dugo nisam gledao negdje), šalje u misiju u bivši samostan u San Sebastian gdje se nalazi mlada majka s dvoje djece od kojih je dječak opsjednut prilično gadnim demonom. Radeći na slučaju, Amorth otkriva stoljetnu zavjeru koja može protresti i srušiti samu Crkvu iznutra. Neću namjerno otkriti o kakvoj je zavjeri riječ, jer ovaj spoiler bi srušio samu ideju filma. Upravo, ta priča o zavjeri čini ovaj film ne klonom ‘Exorcista’ kao mnoge druge, ne samo još jednom pričom o opsjednutosti. Russell Crowe je u ovom filmu odličan i karizmatičan kao glavni lik, njegove šale i cinizam, nose ovaj film i priču. Pošto je Amorth umoran partizan iz Drugog svjetskog rata, sjeća se nekih stvari koje doznajemo kroz flashbackove, ali smatram da je taj dio priče nedovoljno iskorišten. Redatelj Julius Avery napravio je dobar posao s ovim filmom. Avery je inače režirao između ostalog solidan ratni horror ‘Overlord’ iz 2018.godine koji mi je legao baš onako dobro.

Ostali likovi u filmu su solidno napisani i odglumljeni, otac Esquibel(Daniel Zovatto) ima solidnu interakciju s Amorthom koja pomalo podsjeća na interakciju između dvojice glavnih likova svećenika u ‘Exorcistu’ i to nije jedina stvar u ovom filmu koja me podsjetila da povučem paralele prema toj legendi horrora. Mali Peter DeSouza-Feighoney je odlično odglumio opsjednutog dječaka Henrya kao i Alex Essoe njegovu majku Juliu, te Laurel Marsden sestru Amy. Nedovoljno je razrađena njihova priča, zbog čega su se doselili na to mjesto, kakva je obiteljska pozadina i moglo se to bolje scenaristički obraditi. Same horror scene su dobro odrađene, neke jump scare taktike su naravno prisutne, ali vrhunac filma s zavjerom i otkrićem mi je nekako zbrzano i previše lakonski odrađena i riješena, tako da je moglo sve zajedno biti puno bolje kao ideja iskorišteno.

Gore scene: Nema baš nekih gore scena previše, ali specijalni efekti u filmu su fino napravljeni za jedan kino horror.

Gluma: 8/10 sjekira – Crowe je dva koplja ispred ostalih, no cijela ekipa je solidno odglumila priču u filmu.

Zaključak: 7/10 sjekira – Solidan film, no mogao je biti bolje iskorišten kao ideja koja je prilično dobro izmišljena. Pitanje je koliko je stvarnih događaja u svemu tome, osim činjenice da je Amorth bio egzorcist.

(movie) Renfield(2023.) – solidna horror komedija i Nicolas Cageom kao Draculom!

Sjećate li se Dracule iz 1931.godine i Bele Lugosia kao nemrtvog legendarnog grofa vampira? E, pa ovaj film je svojevrstan nastavak, čak je isječak iz originalnog klasika ubačen kao sjećanje u ovaj film, a Nicolas Cage je odlično napravio hommage horror legendi Lugosiu i licem i glasom i kretnjama. Renfield iz naslova filma se odnosi na Draculinog slugu, ako se sjećate onog koji je boravio u ludnici i jeo kukce i tako komunicirao s Draculom koji mu je zapovijedao što da čini.

E, pa selimo se u moderni New Orleans. Renfield(Nicholas Hoult) je nezadovoljan i pohađa tečaj kako se izbaviti iz toksične veze, a istovremeno obavlja prljave poslove za Draculu(Cage) i donosi mu leševe kao hranu. No, Renfield stane na put moćnoj mafijaškoj organizaciji Lobo te zajedno s policajkom Quincy(Awkwafina) pokušava stati na kraj mafiji, preživjeti, a istoimeno se osloboditi toksičnog zagrljaja gospodara i uništiti ga ako treba. To je otprilike radnja ove horror komedije Chris McKaya(The Tomorrow War, Lego Movie) koja je prepuna odličnih akcijskih scena, posvete horroru i prelijepo napravljenih krvavih gore scena. Obično se horror komedije srame gore scena i nagnu ili na stranu horrora(manje), a komedije(više) no ne upuštaju se u gore. Ovdje krv šprica na sve strane, duhovite scene poput odsijecanja ruka poslužavnikom, glava koje lete na sve strane, eksplodiralih ljudi, svega ima za nas gore houndse koji vole svoj horror takav. Komedije isto ima i uhvatio sam se nekoliko puta glasno se smijući, vidim da je i Nicolas Cage uživao u ovom filmu glumeći Draculu, stvarno je ispao odličan, kao i ostali glumci. Jedina mala zamjerka mi je malo previše cgi krvi i efekata, koji bi mogli biti bolje napravljene s obzirom da je budžet filma bio popriličan, ne radi se o nekoj jeftinjavi. No, svejedno vrijedi ga pogledati.

Gore efekti: 10/10 sjekira – može se naći za svakoga ponešto.

Gluma: 8/10 sjekira– Cage je zakon i prevodi, no i ostali nisu daleko.

Zaključak: 8/10 sjekira -gledati!!!

(tv series) Mike Flanagan’s ‘The Midnight Club’ did not live up to my expectations!

I love Mike Flanagan and his work. I love his movies for example ‘Doctor Sleep’ and his tv series like ‘Haunting of Hill House’ and ‘Midnight Mass’ were epic although ‘Haunting of Bly Manor’ did not work that well for me. Now, it was time for me to check out his latest series in ten episodes order.

This series is based on works of Christopher Pike and his novels and is set in 1990s with a group of kids who live in hospitium called Brightcliffe. All of the main characters in this series are teenagers, young people terminally ill with cancer and they meet at midnight to tell their scary stories to one another and The Midnight Club is in fact a support group of friends telling stories and sharing their hopes, scares of death, toasting to ones who have passed away and so on. But, Brightcliffe has its dark secrets being a base for the sinister cult back in the sixties and also their host, doctor Stanton(played by horror legend Heather Langenkamp) has her private secrets and is pretty shady character. Main girl Ilonka, her roommate and all others fight for their lives, contemplate death and try to survive and uncover the secrets within their walls.

This is in short storyline of the series with many shortcomings. This time, Flanagan deals with death, similar to ‘Midnight Mass’ where he concentrated more on religion. This time, death is main theme. Fear of death, accepting death, making peace with yourself and the world. But, main thing is, this series is a bit boring. There are too little secrets and horror, although couple of stories Midnight Club tell to each other are really good, I can not say that the series could be shorter with less episodes. Flanagan’s series all were long in duration of episodes, but they had greatly written characters and what is more important superb written dialogues although long, they kept you tied to the screen. This time it is not the case. Too little dialogues and quality is less than in previous series. What I like about it is, that both Pike and Flanagan deal with their characters as adults not children and this is not a series for kids. Characters suffer, die and some of the moments are real tear jerkers in couple of episodes. Ending is not complete, but leaves lots of space for continuation into second season. I hope that, if they will make second season, the quality of the story and screenplay rises. The ending of this one was a bit anticlimactic.

Acting: 8/10 axes – all of the actors done their job perfectly, from young ones to ‘Nightmare on Elm Street’ veteran Heather Langenkamp.

Conclusion: 6/10 axes – This is above average series but not live up to the expectations we are used to from Mike Flanagan.