Arch Enemy su odavno prerasli biti švedski bend, sada su multinacionalni bend koji pegla i dalje svoj odličan miks melodičnog death metala i thrasha sa jednom od najboljih vokalistica na ekstremnoj sceni Alissom White-Gluz. Na ovom novom albumu, trinaestom po redu, rokaju jedanaest pjesama koji započinju sa furioznom Dream Stealer koja pokazuje svu žestinu i brutalnost benda, agresivnim Alissinim vokalima i superbrzim thrash metal solažama. Illuminate the Path je melodična himna sa odličnim clean pjevanim refrenom, ne mogu se ne diviti kako Alissa lako klizne iz growlanih agresiva u čiste melodije, pa se vrati natrag. Novi gitarist Joey Concepcion je odlično zamijenio Jeffa Loomisa na gitari uz standardno odličnog Michael Amotta, bubnjara Daniela Erlandssona i bas virtuoza Sharlee D’Angela. Obožavam te melankolične melodične dijelove gitara kao što ih je ovaj album pun. Od meni odmah priraslih srcu pjesama tu moram spomenuti još i naslovnu stvar, te Liars &Thieves, A Million Suns, mada je cijeli album jedna energetska melodic death/thrash bomba na kakve smo navikli od ovog odličnog benda. Album je zakon, zato grabi svoju kopiju i rokaj na najglasnije!
Ovo je malo starije izdanje, ali nema veze, u ovom zineu pišem o onom što mi se sviđa, pa neka netko čita ili produži dalje. Dark Tranquillity su na sceni od davne 1991., kada su zajedno sa In Flames i At The Gates bili tvorci tzv Gothenburg death metala, odnosno melodičnog death metala, pošto su sva tri benda iz istog grada u Švedskoj. Iako je jedini originalni član postave vokal Mikael Stanne, u bendu je uz njega najduže klavijaturist Martin Brandstrom, bend roka nesmanjenom žestinom, iako je možda kroz godine malo usporio i ubacio u svoj izričaj i malo gothic metala, te možda i malo modernijeg groove metala tu i tamo. Mikael Stanne istodobno može lako growlati na death metal način, ali i pjevati clean glasom, pošto je jedan od najboljih frontmana u ekstremnoj metal glazbi. Nakon četiri godine od zadnjeg albuma evo i trinaestog studijskog albuma na kojem se nalaze 12 pjesama u bendovom prepoznatljivom stilu. Svega ima tu, od mid tempo melodic epskih death metal gitara, preko brzine kao u odličnoj Unforgivable, sve do polubalade neobične One Of Us Is Gone, koja mi je jedan od highlighta albuma, jer je drukčija od ostalih. Još neke pjesme koje moram napomenuti su The Last Imagination i Our Disconnect koje odskaču od ostalog, kvalitetom i te kako bogatog materijala. Dobar album ovih legendi iz Švedske.
Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!
KRAYKULLA-WEBZINE 