Tag Archives: melodic power metal

Reviews

(review) Rhapsody Of Fire -‘Challenge the Wind’

Leave a comment

Evo i novog albuma Talijana, Rhapsody Of Fire. Nakon brojnih sudskih peripetija, svađa i razilaženja u postavi ovog benda je od originalnih članova ostao samo klavijaturist Alex Staropoli. Novi album sadrži deset epskih pjesama za one koji su navikli na rad ovog benda i koji su fanovi biti će zadovoljni. Rhapsody Of Fire, za one koji ne znaju, sviraju epski, simfonični melodični warrior power metal. Sad sam se puno nakenjao sa žanrovima jelda? Ali, tako to je. Vokal je inferioran negdašnjem pjevaču Fabio Leoneu, ali je na visini zadatka i nije bolji ni lošiji od vokala sličnog žanra. Klavijaturske simfonije i backing zborski vokali su odlični kao i uvijek. Podosta pjesama je onako skoro filmski soundtrack catchy prepuno odličnih melodija i refrena koji te tjeraju da pumpaš šaku u zrak i kreneš u boj protiv zmajeva, zlih čarobnjaka i sličnih stvorova. Ima i žešćih riffova kao u epskoj, preko 16 minutnoj Vanquished By Shadows koja svojom dužinom i izmjenom dijelova znatno odstupa od ostalog materijala kvalitetom i žestinom, imajući čak vokalne dijelove slične black metal pjevanju u nekim dijelovim. iako nijedna pjesma na ovom albumi nije loša, da se razumijemo. Moji favoriti su još naslovna pjesma i The Bloody Pariah. Ovaj album nije na razini bendovih opusa kada su se još zvali samo Rhapsody, koji su legendarni albumi, ali nije ovo ni loš album.

7/10

Reviews, Various

(recenzija) Grailknights – Muscle Bound for Glory

Leave a comment

Moram priznati da nisam baš pratio njemačke Grailknights i njihov rad od 2004.otkad su izdali prvi album. Ali, moram priznati da Grailknights sviraju kombinaciju od koje bi kao mlađi poludio od sreće, digao svoje metal hornse u zrak i odjurišao u zalazak sunca s ponosnim metal srcem, Danas kada sam malo stariji, nisam više toliko lud i nisam toliko ekstatičan na neke stvari, ali ova kombinacija ratničkog epskog melodičnog power metala i melodeath utjecaja je ono što još uvijek razgali ovo staro metal srce. Inače, ovo je šesti dugosvirajući album i sastoji se od 12 pjesama od kojih se ne mogu odlučiti koja mi je bolja. Vokali su jako melodični, ali onako nisu pičkasti već rašpasti i neki dijelovi pjesama su me podsjetili na Sabaton, pogotovo pjesma naziva 40509. Kako da se ne dopadnu pjesme naziva Pinball Death Machine, Legions of Heroes ili Fall of a Kingdom? Kao što vidite, tematika benda je zdrava mješavima sf, fantasya i humora hehe. Nisam inače neki fan balada, ali Lights je ratnička balada koja naježi kožu kada se sluša, pogotovo refren, koji me podsjeti na sve pale ratnike moje sestre i braću koji više nisu s nama. Jako bih volio vidjeti ovaj bend uživo jer vjerujem da sa svim ovim sing along dijelovima, epskim melodijama stvorenim za pjevanje, njihovi koncerti su a must see.

8,5/10

Reviews, Various

HammerFall – Hammer of Dawn (Napalm Records)

Leave a comment

Kad su izašla prva dva HammerFall albuma u drugoj polovici devedesetih, Glory To The Brave i Legacy Of Kings bio sam opsjednut tim bendom koliko su mi bili odlični i obožavao sam ih slušati na snimljenim kazetama koje mi je presnimio jedan moj frend koji ih je nabavljao od legendarnog HMFC Marasa iz Zagreba. Uspio sam ih i uhvatiti uživo kada su svirali još samo te stvari. Sjećam se kada je izašao Renegade i kasnije Crimson Thunder koliko sam bio razočaran, a kasnije albume sam samo preletio i pronašao tu i tamo koju dobru stvar i melodiju, ostalo mi jednostavno nije pasalo. Bend je previše otišao prilikom pisanja pjesama u neke kotrljajuće Accept vode, a izgubila se ona ratnička energija i lepršavost koja je ranije postojala.

Eto, templari iz Gothenburga slave uskoro trideset godina i kako bolje proslaviti nego s novim albumom, dvanaestim u karijeri benda čiji su zaštitni znak gitarist/osnivač Oscar Dronjak i pjevač Joacim Cans čiji glas bih prepoznao uvijek, u koje god doba da mi ga netko pusti. Novi album sadrži deset pjesama i onako na prvo i drugo slušanje su dobre i bend nakon svih tih godina još uvijek uspije napisati pokoju himnu i dizalicu kao što je recimo No Son of Odin, koja je lirikalno i muzički jedan od mojih top favorita s ovog albuma, kao i Brotherhood koja podsjeća jako na ranije dane benda, Joacim pjeva ove pjesme odlično kao i uvijek dok gitaristi isporučuju odlične melodije, kako na strofama, bombastičnim himničnim refrenima, te solažama. Ono što je također odlično su harmonije i backing vocali koji su fenomenalno odrađeni. Ono što je boljka na zadnjih xy albuma ovog benda je, da postoje uvijek neka dosadnjaštva ili patetične balade, pa se nađe takvih i na ovom albumu, ali su srećom u manjini, kao i nekih hard rock izleta u izdrkavanje, ali sve u svemu ovo nije loš album. Tekstualno se bend kreće u tematici koja je na neki način zapisana u kamenu za ovaj stil melodičnog power metala, a to je bitke, slava, smrt i život poslije smrti, vjerovanje u sebe, svoje metalno srce itd itd. Kada sam bio klinac takvi tekstovi su me držali cijeli dan da me dignu i da pokažem srednji prst svima, danas su mi još okej, razgale srce, ali me više ne dižu kao nekada. No sve u svemu, od zadnja tri ili četiri, meni nekako najbolji. Drago mi je da su još uvijek tu.