Tag Archives: movie reviews

(movie) Cocaine Bear(2023.) – zabavna animal attack triler horror komedija!

Nedavno je igrao u kinu, ali pogledao sam ga kod kuće. Iznenadilo me da takav film igra u kinodistribuciji i da je takav hit u kinima, no kada sam ga pogledao više nisam bio iznenađen jer se radi o dobroj zabavi. Dakle, stotinu i nešto kilograma kokaina padne iz aviona i šarena ekipa likova se okupi u nacionalnom parku. Neki su kriminalci koji žele pronaći i pokupiti kokain da ne izgube lovu, neki su wannabe kriminalci teenageri, neki su rangeri, a neki djeca s majkom te jedan izgubljen turist treker brijem da iz Švedske iako u filmu nije rečeno hehe. Da im pokvari planove tu je crni medvjed, ogroman rastom koji se navukao na kokain i spreman je rastrgati svakog da dođe do još jednog fixa. Ovaj film se navodno zasniva na istinitom događaju, ali samo djelomično. Režirala ga je Elizabeth Banks koja je glumila u Hunger Games filmovima, a napisao Jimmy Warden, scenarist oba zabavna Babysitter filma, te je vidljiv njegov potpis u scenama sva tri filma, pogotovo crnohumornim scenama smrti.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nema ih puno, no kada se dogode odlično su napravljene i taman gdje i koliko treba.

Gluma: 8/10 sjekira – Keri Russell i Alden Ehrenreich u glavnim ulogama su super, no svi glumci u filmu su zakon, pogotovo kada se namjerno neki preglumljuju, a moramo spomenuti i da je ovo zadnji film pokojnog legendarnog Ray Liotte.

Zaključak: 9/10 – film sam jednostavno bez treptanja pogledao i ponekad se glasno nasmijao, pa je riječ o vrlo zabavnoj triler horror animal attack crnoj komediji. Nadam se da neće snimati neki bezvezan usrani nastavak.

(movie) Afraid to Die(1960.) je yakuza eigu klasične vrste!

Yasuzo Masumura je režirao, a Hideo Ando i Ryuzo Kikushima su napisali ovu yakuza eigu, proto yakuza eigu zapravo, snimljenu u doba kada je ovaj žanr japanskog filma tek započinjao svoj uspon. U filmu glavnu ulogu tumači Yukio Mishima(1925.-1970.), osebujan lik koji je u Japanu bio poznati spisatelj, esejist, pjesnik i glumac, te vođa ultradesničarske organizacije koja je pokušala napraviti puč, te je nakon neuspjeha istog Mishima počinio seppukku u bizarnom javnom događaju. U ovom film Mishima igra glavnog anti junaka Takea Asahinu, yakuza underbossa koji izlazi iz zatvora nakon neuspjelog atentata na njega od strane protivničke yakuza bande koja mu se želi osvetiti za ranjavanje njihovog šefa. Asahina i Sagara bande ratuju međusobno, a Takeo se zaljubi po prvi puta u životu i napravi dijete, te pokušava ipak započeti novi život, iako su za yakuze žene igračke, kao što navode njegovi kolege i on sam u filmu. No, Sagara banda za njim šalje bizarnog hitmana Masu zvanog Astma, jer boluje od teškog oblika astme…

Zaključak: 8/10 sjekira – ovo je hard boiled proto yakuza eiga sa tough guysima kojima nije strano istući i silovati, ali isto tako koji imaju svoj kodeks kojega se drže i radije umru nego da ga prekrše. Kraj filma je također epski i na neki način poetska pravda. Gledati.

(little movie secrets) Female Inquisitor(1987) – japanska slatka tajna

Nedavno sam pročitao ponovo knjigu Velimira Grgića o japanskom filmu i slažem se s njim, potrebno je probati druge kinematografije, pogotovo nama koji smo navikli na američku ili povremeno europsku kinematografiju. Kao što možda znate, u japanskim kinima i na tv-u ništa nije cenzurirano, jedino se genitalije ne smiju pokazivati, ostalo je sve dozvoljeno. Zloćko japanske kinematografije Kazuo ‘Gaira’ Komizu je napisao i režirao ovaj film kao jedan od svog ‘Female…’serijala. U glavnoj ulozi je legendarna Keiko Asano kao sadomazohistička vođa bande koja otme pokvarenog bankovnog službenika koji je ukrao i sakrio novac, kako bi ga mučenjem seksom i ostalim sado mazo stvarima natjerali da im oda gdje je novac. U filmu se reda svašta, ali vrijedi ga pogledati samo zbog mučenja jeguljama. Naime, bad guysi toče šampanjac u kadu punu jegulja. Jegulje su sve pijanije, kako ustvrdi jedan od članova bande. Svežu bankarevu ljubavnicu iznad te kade i jegulje je pijanim vrludanjem muče orgazmima. Isto tako, zadnjih dvadesetak minuta filma je ludnica i gledaš i pitaš se koliko smo tako kulturološki različiti da je ovaj film igrao u Japanu u kinima, a kod nas teško da bi išao dalje od VHS-a, ali niti to. U tome je bogatstvo i ljepota raznolikosti.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nije klasičan gore per se, nema klanja i krvi, ali ima inovativnih seksualnih i inih metoda mučenja.

Zaključak: 6/10 sjekira – pogledajte koji Komizuov film, čisto da odate počast bad boyu japanske kinematografije.