Čuo sam samo riječi pohvale za ovaj novi film Alexa Garlanda (scenarist i redatelj filmova kao što su 28 Days Later, Annihilation, Ex Machina, Dredd…). I bili su u pravu. Ovo je pravo čudo od filma kako se dobrom idejom može napraviti odličan horror triler. Dakle, priča filma se vrti oko Harper(odlična Jessie Buckley), koja nakon nedavnog samoubojstva nasilnog supruga Jamesa(Paapu Essiedu) odlazi i iznajmljuje ogromnu ladanjsku kuću kako bi sredila misli i smogla snage za dalje. Jedino društvo njoj su telefonski video pozivi s frendicom Riley(Gayle Rankin) i pomalo neobičan i spooky stanodavac Geoffrey(odličan Rory Kinnear), koji se pojavljuje tu i tamo. Harper odlazi na šetnju šumom i počinje je progoniti nepoznati goli muškarac koji njoj hoda oko kuće. Odlazi župniku, no i tamo doživljava neugodnosti. Odlazi u seoski pub, razgovara s policajcem, no i tamo njoj se dogode neugodnosti. Počinje shvaćati da se nešto čudno dešava i da stvari nisu kakve se čine. Ne smijem otkriti glavnu foru filma zbog koje me jeza podilazila često za vrijeme gledanja, morati ćete pogledati sami, jer bi to spoilalo cijelu ideju filma sada kada ovo pišem, pa pogledajte sami. No, ovaj film je odlična mješavina mindfuck psihološkog horror trilera i nekog folk horrora s odličnim soundtrackom, atmosferom koja graniči s ludilom, te poetikom na koju smo navikli kod Garlanda u zadnje vrijeme i neke scene kojih se ne be postidio ni legendarni David Cronenberg u svojim body horrorima. Upravo to ostavlja na kraju gledatelju da si sam protumači što je gledao, ali ovo je za mene prikriveni način da se objasni kako se nositi s krivnjom i katarzom i kako živjeti dalje nakon gubitka drage osobe, ma koliko bilo mučno. Odličan.

10/10