Ponekad ti se duša zaželi dobrog starog avanturističkog filma, kakve sam volio kao klinac ići gledati u danas nepostojeće čakovečko kino Dom koje me puni nostalgijom svaki puta kada ga se sjetim. Rekoh sebi, hajde da odgledamo ovo čudo. Tom Hollanda volim kao Spidermana, Mark Wahlberg mi je uvijek bio srcu drag, a ni Antonio Banderas kao negativac mi nije mrzak, iako ne njegov lik u filmu neiskorišten kako treba. Dakle, film govori o lopovu Nathan Drakeu(Holland), kojeg angažira bratov prijatelj Victor Sullivan(Wahlberg) kako bi zajedno pronašli Magellanove brodove i zlato kojeg su Magellanov zamjenik i sedamnaestorica mornara mudro sakrili ostavivši dva ključa. Kao što to obično biva, ima i negativaca koji smatraju da plijen pripada njima, a to je obitelj Moncada, drevna obitelj čiji predstavnik Santiago(Banderas) i njegovi ljudi ganjaju Nathana i Victora. Sve se to pretvara u onaj dobar stari šarmantni duh avanturističkog filma kakav je vladao osamdesetih kada sam gledao Indianu, Firewalkera, Lov na zeleni dijamant, Goonies… Film mi apsolutno nema nikakve zamjerke osim što je lik Santiaga Moncade mogao biti bolje i više iskorišten. Kraj je impresivan, pogotovo scene s helikopterom i jedrenjacima, odlično smišljeno i odrađeno.

Gluma: 8/10 sjekira – dobra postava, bez zamjerki, sasvim solidno odrađeno sve.

Zaključak: 8/10 sjekira – dobar stari avanturistički film koji me nostalgijom vraća u neke mlađe, nevinije i bolje dane.

Volim francusku horror scenu, jer podosta horrora brije više na gore i na neki način na ‘mesne’ horrore, a ne na uklete kuće i slične stvari. Čuo sam za ovu horror komediju samo najbiranije riječi i pohvale, pa rekoh ajde da pogledam da vidimo i to. U filmu je riječ o bračnom paru mesara koji se muče u malom francuskom gradiću. Konkurencija, veliki shopping centri, sve ih polako pritišće prema zatvaranju mesnice. Jednog dana slučajno pregaze i ubiju vegan aktivista koji se vozio na biciklu. Pošto žena izgleda da prati i zna sve serijske ubojice francuske povijesti, odluče žrtvu samljeti i pretvoriti u kako oni to zovu šunku i meso od iranske svinje, egzotično, ali prodaja krene kao luda. Naš par se mora snaći i nabaviti nove zalihe mesa i vegan žrtve radi okusa mesa kako bi business opet cvao. Ova pomalo bizarna radnja je zapravo okosnica ove odlične crnohumorne horror komedije kakve samo Francuzi znaju napraviti. Kako raste broj žrtava, tako i naši junaci postaju sve odvažniji u svojim pothvatima nabavljanja mesa hehe. Film redatelja Fabrica Ebouea koji je i jedan od scenarista filma uz Vincenta Solignaca, kao i glavna uloga, je jako tečan i nema praznog hoda, a često sam se uhvatio da sam se glasno nasmijao gledajući neke scene i ne vjerujući kako su se toga sjetili. Neki ludi ritam vodi film sve do kraja koji je više poetičan, ali nekako malo zbrzan za moj pojam.

Gore scene: 7,5/10 sjekira– ono gore scena što ima u filmu nije over the top i neukusno, već su odlično napravljene, scene ubojstva također.

Gluma: 8/10 sjekira – Fabrice Eboue i Marina Fois su odlično kao protagonisti odnosno naš bračni par mesara poduzetnika, a ni ostali ne zaostaju.

Zaključak: 7/10 sjekira – zbog ponešto previše zbrzanog kraja filma za moj pojam. Ali, film je jako solidan i preporuka za sve vas ako volite takve horror komedije.