CODA je kratica za Child of deaf parents, ilitiga dijete gluhih roditelja. Ruby(Emilia Jones) je jedini član obitelji koji čuje, oboje roditelja su gluhi, kao i brat i pričaju jezikom znakova. Ruby pomaže roditeljima na ribarskom brodu, a uz to san njoj je Berklee College glazbe kojeg pohađa. Kada posao s ribarenjem krene loše, Ruby je rastrgana između lojalnosti i pomoći obitelji i svog sna. Ovaj film je u većem dijelu rađen na jeziku gluhonijemih, jer tako Ruby komunicira s obitelji, a i roditelji i brat s njom. Istodobno ona pohađa pjevanje i boji se pokazati svoj potencijal zbog zadirkivanja svojih suškolaca. Karizmatični učitelj pjevanja Bernardo Villalobos(Eugenio Derbez) pokušava probuditi njen talent i natjerati je da prevaziđe svoje nedostatke i unutarnje strahove. Film je bio nominiran za brojne nagrade i osvojio je odnosno potvrdio nominacije za tri Oscara, a to je za najbolji film, za najbolju sporednu mušku ulogu, sjajan gluhonijemi Troy Kotsur kao Rubyin otac i najbolji adaptirani scenario scenaristice/redateljice Sian Heder. Meni je ovaj film bio pravo otkriće. Dakle, odlična glazba i soundtrack, na momente podsjećajući na mjuzikl, kombinacija drame i melodrame i tople priče o običnim ljudima koji pokušavaju preživjeti okrutnu svakodnevnicu. Ne znam što sam čekao tako dugo s ovim filmom, no sada kada sam ga pogledao ostati će mi dugo u sjećanju i rado ću ga pogledati ponovo u budućnosti.
Gluma: 10/10 sjekira – odlična postava i odlično napisani likovi odnosno uloge.
Zaključak: 10/10 – pravo malo remek djelo i s razlogom potvrdilo nominaciju za najbolji film godine 2022.
Kada sam nedavno vidio na Facebooku trailer za ovaj finski film odnosno europsku koprodukciju, ostao sam oduševljen i znao sam da je nešto posebno za pogledati, poznavajući finsku kinematografiju, sve što sam njihovo gledao bilo je posebno i odlično. Dakle, redatelj ovog filma je Jalmari Helander, poznat kao redatelj odličnog božićnog horrora ‘Rare Exports’, ako se sjećate te finske krvave božićne legende od filma. Isto tako, glavni glumac Jorma Tommila je glumio u ‘Rare Exports’. Radnja ovog filma se događa 1944. Finska, koja je inače ratovala na strani Nijemaca protiv Sovjeta, je kapitulirala i preokrenula kaput, te se njemačka vojska mora povući iz Finske ili predati finskim jedinicama. Jedan čovjek je umoran od rata, kako narator kaže i upoznajemo starca koji iskapa zlato negdje u finskoj vukojebini. Otkrije zlatnu žilu, sretno je natovari u bisage i na konju krene prema civilizaciji kako bi unovčio zlato. Problem je, po putu sretne odred od pedesetak njemačkih esesovaca koji se povlače iz Finske, a kada oni vide da ima zlato, krenu u lov na čovjeka. No, lov se preokrene i oni zapravo ne znaju s kime imaju posla. Starac je zapravo Aatami, umirovljeni legendarni finski komandos koji je pobio preko 300-ak Rusa i koji nosi nadimak Besmrtni. Nijemci na svojoj koži igrom mačke i miša počnu kusati vlastito sranje i predivan gore i makljaža krenu.
Sisu je zapravo neprevodiv izraz iz finskog jezika. Označava odlučnost, ne odustajanje, dišpet odnosno prkos u isto vrijeme, da se tako izrazim. Istim tim dišpetom naš junak ne odustaje tijekom filma da istjera svoje i odnese zlato u banku i nije ga briga koliko će negativaca odnosno esesovaca poslati u Pakao po putu. Glavni junak ne govori u filmu apsolutno ništa sve do samog kraja filma kada progovori dvije i pol rečenice. Ovaj film je zapravo ultranasilan špageti western koji se događa u finskim pustopoljinama, pod vodom u zraku i na tlu. Aatami se na prilično domišljat način rješava protivnika, potpomognut ženama koje su nacisti zarobili i pretvorili u seksualne robinje. Ono što mi je jedna od najboljih scena u filmu je bacanje u glavu odnosno kacigu njemačkog vojnika iskopane nagazne mine, kao i rezanja grkljana pod vodom i gutanja zraka iz protivnikovog razrezanog dušnika. Između ostalog, jer sve akcijske scene su krvave i over the top, ali napravljene smisleno i pristaju perfektno u svako poglavlje filma, na koje je Sisu podijeljen. Čak i font slova uvodne i završne špice podsjeća na westerne. Glavni negativac, odnosno zapovjednik nacista je Bruno(igra ga Aksel Hennie poznat po ulozi danskog ratnog junaka Maxa Manusa u istoimenom filmu), te je kao umoran zli časnik SS-a dovoljno karizmatičan kao glavni negativac da nosi film uz još neke čak stripovski napravljene negativce, kao snajperist, vozač tenka i još neki iz nacističke jedinice koji više podsjećaju na bandu dezertera nego razbijenu jedinicu u povlačenju. Fora mi je bila kada su nazvali svog generala i reportirali mu da su izgubili sedmoricu ljudi, pročitali ime s dog tagsa Aaatamia i general im je rekao da su još dobro i prošli hehe. Kraj filma ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, pošto je film izrazito dobro prošao u kinima, a ja se iskreno radujem takvoj mogućnosti, pošto smatram ovaj film jednim od najboljih koje sam ove godine do sada gledao.
Gore scene: 10/10 sjekira – razneseni minama, izrešetani na sve moguće načine, izbodeni noževima, pregaženi tenkom, sve je over the top i odlično napravljeno.
Gluma: 10/10 sjekira – za ovakav film sve na mjestu.
Zaključak: 10/10 sjekira – jedan od najboljih filmova ove godine do sada i moja topla preporuka.
Maya i Jamie žive u Londonu, pa istu večer kada Maya zatrudni Jamiea i nju pretuku lokalni štemeri koji se okupljaju ispred dragstora. Beba preživi, pa se Maya i Jamie povuku na selo u veliku ladanjsku kuću koju im je ostavila Jamieva teta koja je netom prije umrla. Sve je super i prelijepo, ali susjeda im je ostavila uvjet da svaku večer moraju ostaviti tanjur s jelom kraj malenih vrata iza kojih u šumi žive zločesti goblini. Naravno, kako to biva u horror filmovima, Maya zaboravlja nahraniti gobline, iako ne vjeruje u njih i katastrofa se rađa. Bračni par unajme lokalne rednecke familiju Whelan da im obnove dio kuće, no ispostavi se da su Whelanovi luđaci spremni i ubiti. Tko će preživjeti? Ovaj dopadljivi i simpatičan mali irski folk horror koji se događa na selu mi je baš dobro sjeo. Glumačka postava je dobra, likovi dobro napisani, kao glavni negativac se pojavljuje Colm Meaney, poznatiji kao Chief O’Brien iz Star Trek serija, te Kristian Nairn, poznat po liku Hodora iz Game of Thrones serije. Goblini su odlično napravljeni, te film obiluje crnim humorom, bar što se goblina i njihove spike tiče. Kraj filma je solidno izveden i sva ta makljaža može biti kraj filma, a može i služiti kao podloga za mogući nastavak.
Gore efekti: 8,5/10 sjekira – odlično napravljeno goblini, odlični gore efekti od dekapitacije, prerezanog vrata, ubadanja nožem, raznesene glave shotgunom, sve ukusno i dobro izvedeno.
Gluma: 8/10 sjekira – nemam nikakvih zamjerki na solidno odglumljen film sa solidno napisanim likovima.
Zaključak: 8/10 sjekira – volim dobro napravljene horrore koji se događaju negdje na selu ili u pripizdinama. Gledati.
KRAYKULLA-WEBZINE 