Tag Archives: power metal

Reviews, Various

(review) Exiled on Earth – The Onyx Path (Punishment 18 Records)

Leave a comment

Exiled on Earth are hailing from Italy, after three full lengths this is their new e.p. containing five songs, one being cover of Death´s Zombie Ritual. The history of these guys reaches to 2000 so they have been around in the scene for more than two decades now with this band. Music of this band can be described as progressive thrash metal, with some power metal influences here and there that go more into USA power metal territory than European melodic speed power metal, meaning more thrashy aggressive guitar work with some catchy hook here and there and great solos, thundering bass and superb drum work. The musicianship of this band is on the higher level than many, also another plus is that the songs are not too long and they do not get boring or pretentious as some bands do with this kind of metal. Vocals are snarled, shouted, but sometimes also melodic and this band was a pleasure to discover and listen to this e.p. Now I am gonna check out the full lengths too. Personal favorites: Psychic Retaliator, The Onyx Path.

8/10

Reviews, Various

(recka) Sabaton – The War To End All Wars (Nuclear Blast)

Leave a comment

Sabaton sam otkrio sasvim slučajno prije nekih 15-ak godina kada sam jedne večeri gledao onu metal emisiju na Z1 čini mi se koju je vodila Branimira iz Darkendome, tada su prikazali spot 40:1 i odmah sam se zaljubio u bend i nekoliko godina poslije ih i gledao 2010.na odličnom koncertu u Zagrebu sa Alestorm kao predgrupom. Ovi Šveđani su izdali svoj deseti studijski album. Imali su promjena u postavi benda, ali konstanta su vokal Joakim koji je nekada svirao klavijature u počecima benda i basist Par koji drže ovu ratnu mašinu u funkciji i konstantnom napadu.

Kada kažem napad, to je upravo to, Sabaton, za one koji ne znaju, svira war metal, u biti melodični, himnični power metal sa ratnom tematikom i tekstovima, melodičnim gitarskim riffovima, refrenima kao stvorenim za pjevanje uz njih na koncertima i sve to začinjeno Joakimovim grubim, ali melodičnim glasom koji savršeno paše i pjeva sve bolje kroz godine, kao staro vino. Kao i na prošlom, tematika ovog albuma je uglavnom Prvi svjetski rat i klaonica bitaka koje su se dogodile u tom mračnom dobu ljudske povijesti. Na ovom albumu Sabaton ponovo ima omjer bržih i poletnijih pjesama, kao i onih sporih teško kotrljajućih himni koje podsjećaju na tenk koji gazi sve pred sobom u deset pjesama ovog albuma. Meni osobno su uvijek više pasale brže pjesme, pa su mi Stormtroopers, The Unkillable Soldier recimo među favoritima ovog albuma. Mada, Soldier Of Heaven je također odlična, pjesma koja govori o borbama u Alpama, pa i na području Tolmina, Boveca i Kobarida u Sloveniji gdje se održavaju Metal Days festival i Punk Rock Holiday. Uvijek mi je taj aspekt Prvog svjetskog rata bio nekako najzanimljiviji i najviše ga volim proučavati. Race To The Sea je sporija stvar, ali govori o belgijskom otporu nadbrojnijoj njemačkoj invaziji, a još jedan od favorita ovog albuma meni je Lady Of The Dark, nekako tipična Sabatonska himna. Zasigurno meni jedan od kandidata za top deset albuma 2022.

Reviews, Various

HammerFall – Hammer of Dawn (Napalm Records)

Leave a comment

Kad su izašla prva dva HammerFall albuma u drugoj polovici devedesetih, Glory To The Brave i Legacy Of Kings bio sam opsjednut tim bendom koliko su mi bili odlični i obožavao sam ih slušati na snimljenim kazetama koje mi je presnimio jedan moj frend koji ih je nabavljao od legendarnog HMFC Marasa iz Zagreba. Uspio sam ih i uhvatiti uživo kada su svirali još samo te stvari. Sjećam se kada je izašao Renegade i kasnije Crimson Thunder koliko sam bio razočaran, a kasnije albume sam samo preletio i pronašao tu i tamo koju dobru stvar i melodiju, ostalo mi jednostavno nije pasalo. Bend je previše otišao prilikom pisanja pjesama u neke kotrljajuće Accept vode, a izgubila se ona ratnička energija i lepršavost koja je ranije postojala.

Eto, templari iz Gothenburga slave uskoro trideset godina i kako bolje proslaviti nego s novim albumom, dvanaestim u karijeri benda čiji su zaštitni znak gitarist/osnivač Oscar Dronjak i pjevač Joacim Cans čiji glas bih prepoznao uvijek, u koje god doba da mi ga netko pusti. Novi album sadrži deset pjesama i onako na prvo i drugo slušanje su dobre i bend nakon svih tih godina još uvijek uspije napisati pokoju himnu i dizalicu kao što je recimo No Son of Odin, koja je lirikalno i muzički jedan od mojih top favorita s ovog albuma, kao i Brotherhood koja podsjeća jako na ranije dane benda, Joacim pjeva ove pjesme odlično kao i uvijek dok gitaristi isporučuju odlične melodije, kako na strofama, bombastičnim himničnim refrenima, te solažama. Ono što je također odlično su harmonije i backing vocali koji su fenomenalno odrađeni. Ono što je boljka na zadnjih xy albuma ovog benda je, da postoje uvijek neka dosadnjaštva ili patetične balade, pa se nađe takvih i na ovom albumu, ali su srećom u manjini, kao i nekih hard rock izleta u izdrkavanje, ali sve u svemu ovo nije loš album. Tekstualno se bend kreće u tematici koja je na neki način zapisana u kamenu za ovaj stil melodičnog power metala, a to je bitke, slava, smrt i život poslije smrti, vjerovanje u sebe, svoje metalno srce itd itd. Kada sam bio klinac takvi tekstovi su me držali cijeli dan da me dignu i da pokažem srednji prst svima, danas su mi još okej, razgale srce, ali me više ne dižu kao nekada. No sve u svemu, od zadnja tri ili četiri, meni nekako najbolji. Drago mi je da su još uvijek tu.