Tag Archives: punkrock

(gig report)BROND(Blg)+CANINE(Fra)+SENF(Hr)-11.05.2018.-Prostor Čakovec

Prostor Čakovec je u petak navečer ugostio ovu međunarodnu kombinaciju bendova koja je sletjela u Čakovec iz razloga što je u susjednoj Lendavi zatvorena Mansarda u kojoj je trebao biti održan ovaj gig.

IMG_20180511_225407

Pošto je bio petak, koncert nije počeo točno na vrijeme, pa se oko 22:30 domaća podrška varaždinski SENF popeo na binu i počeo svirati. Za one koji ne znaju, ovaj crossover/hardcore bend je nastao na pepelu ugaslih Rectal Destroyer i predvođeni su meni jednim od najboljih ekstremnih vokalista na ovom prostoru, neuništivim Ivdom.

Senf je prašio svoj set uglavnom u brzom tupa tupa ritmu uz poneki masni stoner riff prezentirajući materijal uglavnom sa svoja dosad dva objavljena e.p.-a. Uz ne previše riječi između pjesama, koncentrirajući se uglavnom na muziku, otprašili su i obradu Mikrofonije, a za kraj razveselili sve sa nekoliko veselih obrada Rectal Destroyera.

Nakon blage preinake i provjere setupa u svoj set krenuli su prvi gosti, a riječ je o CANINE, bendu iz Marseillea, Francuske.

IMG_20180511_235112

Riječ je o dobroj kombinaciji francuske škole screamo hardcorea i punkrocka. Pružili su nam točno to, pola sata emocije, političke angažiranosti, pjesme s porukom i ono što me oduševilo je to, da je vokal stalno između pjesama objasnio o čemu govori iduća pjesma, a teme su bile od toga da ne treba nikada vjerovati policiji, prijateljstva, borbe protiv seksizma i patrijarhata itd…Ovi momci imaju srca na pravom mjestu i ostavili su ih na bini za nas, nažalost ne baš brojnu publiku.

Za kraj, ostali su gosti iz Bugarske, mislim da iz glavnog grada Sofije, BROND. Muzika koju ovaj bend svira teško može biti svrstana u jedan žanr.

IMG_20180512_004753

Radi se o nekoj mješavini punkrocka, sludgea i stonera, ali ne onog dosadnog stonera, već se radi o tri vokala, masnim ali melodičnim riffovima i kotrljajućim bubnjevima koji melju sve pred sobom. Imao sam prilike popričati s dečkima iz ovog benda prije giga i super su ljudi, lijepo smo se podružili, uostalom tome gigovi i služe, nikada ne znaš kada ćeš upoznati nekog novog prijatelja/prijateljicu.

(record review)Robby Bloodshed-“21 and On”

Robby Bloodshed is an American musician that has been around for a while with this solo project since he started it in 2009. He has also gathered much experience being in many bands through the years.

a3415730648_16

This is is his new full length album and I am really glad that I had a chance to review this one for my zine. I said it before and I will say it again, the beauty of horrorpunk scene lies in many influences making the music original, wide scoped and beautiful. The music of Robby Bloodshed lies between horrorpunk, punkrock and 80-ies pop influences making it original. This album contains 11 songs of melodic, inspirational and emotional listening experience. The lyrics have some horror themes but they are also very personal and emotional and I could find myself in them, so this means the lyrics are great. The pop influence can be heard in “”Light the way” and I could also hear some classic hardrock in “Elation”. But, the song that I loved the most on this album is “West Nickel Mine Massacre” being very dark, with piano atmospheric beginning emphasizing the gloomy atmosphere of the song. In all, this is great album which both horrorpunks and metalheads and rockers will like.

7,5/10

Follow Robby Bloodshed

on Facebook: https://www.facebook.com/RobbyBloodshed/

Twitter: https://twitter.com/robbybloodshed

Instagram: https://www.instagram.com/robbybloods…

 

(record review)PIČKE VRIŠTE-“Crna kutija”(Dostava zvuka)

Dugoočekivani album zagrebačkog benda Pičke vrište je konačno ugledao svjetlo dana preko Dostava zvuka labela i može se nabaviti u fizičkoj cd verziji i digitalnoj verziji. Imao sam tu sreću da preslušam i recenziram ovaj album za moj webzine.

29792251_1763673750362070_6735052809781095036_n

Što napisati kada smatraš ljude u ovom bendu više familijom, prijateljima, a da ispadne objektivno i neutralno? Jako teško. Prvi susret sa ovim bendom imao sam 2014.godine kada im je izašao album prvijenac “Nedovršena priča” kojeg i dalje smatram jednim od najboljih melodičnih punkrock albuma na ovim prostorima ikada. Odmah sam se zaljubio u ovaj bend i njihove tekstove, emocionalni melodičan punk i malo su mi uspjeli popuniti rupu koja je nastala nakon smrti Tony Sly-a i Pičke vrište su mi postali hrvatski No Use For A Name, zvukom i pjesmom i njihova muzika mi je pomogla u mnogim teškim situacijama i natjerala me da se dignem i nastavim dalje i našao sam se u tim tekstovima i melodijama, sretan da nisam sam, da ima ljudi koji slično razmišljaju i imaju slične muke i more kao i ja. S vremenom smo se upoznali na njihovim gigovima i postali smo prijatelji, željno slušali nove stvari i isčekivali kada će izaći studijski snimljen drugi album.

Godine čekanja su prošle i album je tu. “Crna kutija” sadrži deset pjesama. Po mom mišljenju novi album je drugačiji od “Nedovršene priče”, ne toliko tekstualno ili konceptualno koliko je muzički tehnički dignut na viši nivo. Pjesme imaju više gitarskih solaža od albuma prvijenca i više su metalizirane, malo podsjećaju na Strung Out ili Authority Zero, što me uopće ne čudi poznavajući glazbene ukuse braće Rašidagić, obojice gitarista benda. Svi tekstovi su opet na hrvatskom jeziku i opet su odlični, puni emocija, unutarnje borbe, nade, bijesa, pa ponekad i očaja. Izdvojiti ću neke pjesme koje su meni sjele kao instant hitovi ovog albuma. Kao prvo, “Tko ostaje”, odlična punkrock himna o prijateljstvu, borbi koja nikada ne prestaje i meni jako inspirativnoj pjesmi muzički i tekstualno. “Sve ili ništa” je bila najavni single i lyric video za album i riječ je o atipično brzoj, pomalo bijesnoj i metaliziranoj pjesmi koja je šaka u oko svim kritičarima benda i scenskim šalabajzerima koji nemaju drugog posla osim kritiziranja po tipkovnicama u tri ujutro unutar svoja četiri zida. “Večeras odlazim” je pjesma čija melodija i tekst, pogotovo refren, me najviše nekako emocionalno pogodila i moram priznati da su mi oči zarosile slušajući ovu predivnu himnu. Pičke vrište su se kao i na prvo albumu i ovdje dotakle politike i borbe protiv nepravde u pjesmi “Psi rata” odličnog uvoda i in your face teksta i melodije. Nadalje, “Sedam godina” je još jedna pjesma koju sam jako zavolio i pošto je još nisam čuo uživo na koncertima, jedva čekam gig na kojem će je svirati. “Nije gotovo” je najmetaliziranija pjesma albuma koja ima puno melodičnih singalong dijelova i perfektna gitarska solaža obje gitare i siguran sam da će stvar biti ubojita na gigovima. “Mi” je jaka pjesma, koja govori o njima, momcima iz benda, ali i svima nama, meni, tebi, koji smo dječaci i djevojčice koji nikada neće odrasti onako kako neki tobože normalni svijet traži, ali ustvari mi smo normalni i mi smo oni kojima ti takozvani obični ljudi plaše svoju djecu.

Jako sam sretan što mi je ovaj bend prije četiri godine ušao u moj život i obogatio moj život za (zasad) dva prekrasna albuma koji su imali veliki utjecaj na mene kao osobu i čija muzika i tekstovi su mi puno pomogli i napravili me na neki način boljim čovjekom.

10/10

https://www.facebook.com/PickeVriste 

https://pickevriste.bandcamp.com