Ovaj film je Sergio Leone pripremao više od deset godina i ovo je jedini film kojeg je snimio od 1971., pa do svoje smrti 1989. Originalno je trebao trajati oko osam do deset sati, no skraćen je na tri sata i četrdeset devet minutni gangsterski ep o prijateljstvu, bratstvu važnijem od ičeg, odrastanju, razočaranju i izdaji. Noodles, Max, Patsy i Cockeye su prijatelji od djetinjstva odrastajući na ulicama Lower East Side u New Yorku. S vremenom sve više i više skreću u svijet gangstera, prvo obavljajući sitne stvari kao što su krađe za druge mafijaše, da bi s vremenom stvorili vlastitu organizaciju. Imali su jedan sandučić na pošti u kojem su spremali kovčeg s novcem zarađen kriminalnim poslovima. No, dogodi se izdaja, Max, Patsy i Cockeye poginu, a Noodles je optužen za cinkanje muriji i traži ga sva mafija New Yorka, pa pobjegne autobusom nekamo, kao što sam kaže u šupak svijeta. Trideset godina kasnije Noodles se vraća, te šetnjom po putu sjećanja pokušava otkriti tko mu je smjestio sve skupa. Teško je objasniti radnju filma tekstualno, pošto prati tri vremenska razdoblja, klinačko doba, doba najveće slave i vrhunca organizacije, te Noodlesovo nastojanje da ko ostarjeli bivši mafijaš otkrije tko mu je smjestio i zašto se sve dogodilo i moralo dogoditi kao što se dogodilo. Glumačka postava je fenomenalna, pogotovo Robert De Niro prema kojem sam slab, jer mi je jedan od najomiljenijih glumaca, ali tu je i fenomenalan James Woods kao i Elizabeth McGovern, Treat Williams, Danny Aiello, Joe Pesci i mnogi drugi. Ovaj film me uvijek naježi, pogotovo završetak filma jer govori o katarzi, opraštanju i tome da je prijateljstvo/bratstvo veće od samog života. Imao sam/imam takve prijatelje/braću za koje bih napravio sve, pa i pao, tako da me kraj ovog filma, kao i cijeli film ostavi uvijek sa suzom u oku. Ovo Leoneovo remek djelo valja uvijek pogledati svakih nekoliko godina i prisjetiti se kako je ovo odličan film.
10/10
KRAYKULLA-WEBZINE 