Tag Archives: recenzije filmova

(little movie secrets) Dark Places(1974) – odlična misterija i priča

Negdje stoji podataka da je ovaj film iz 1973., a na IMDB-u da je iz 1974., no nije ni bitno, jedino što je bitno je da je dobar film. Ovaj film ima odličnu glumačku postavu, ali u sporednim ulogama, kao što su Christopher Lee, Joan Collins, Herbert Lom i Jane Birkin, no zapravo je glavni glumac Robert Hardy koji igra Edwarda Fostera, čovjeka koji je naslijedio imanje od kolege, prijatelja koji je preminuo u psihijatrijskoj ustanovi praktički Edwardu na rukama. On dolazi na imanje, počinje živjeti u velikoj samotnoj kući i priviđaju mu se životi, odnosno likovi zbog kojih je pokojni vlasnik poludio, ubojstva i vriskovi. Za to vrijeme brat i sestra Mandeville, igraju ih Lee i Collins, pokušavaju plesti zavjeru i isprepadati toliko Edwarda da naslijede imanje, pošto je negdje u zidovima skrivena basnoslovna svota keša u tisućama funti. Kako to biva, umiješaju se nadnaravne sile i događaji se zakoturaju nepovratno. Ovaj film je ustvari gotički ghost story sa nekoliko twisteva u radnji koji su neočekivani, moram priznati da me kraj filma poprilično iznenadio, a nagledao sam se horror trilera dovoljno da sam oguglao i mogu predvidjeti neke twisteve u radnji, no ovaj me zatekao. Uglavnom, ovaj film spada u slatke male filmske tajne i super ga je pogledati, zato moja preporuka svima.

(movie) The Witch of Kings Cross(2020) – odličan dokumentarac o skrivenom geniju jedne žene!

U Sydneyu 1950-ih jedna žena je umjetnica, koja je ispred svog vremena. Zvala se Rosaleen Norton i bila je slikarica i prije svega žena koja se u to doba nije sramila svoje seksualnosti, svoje unutarnje energije i svojeg pravog ja i pokazivala je to na način da je u svojim slikama i tekstovima ubacivala za to doba neviđene scene seksualnih orgija, isto tako orgija s demonima, ogromnih penisa, grupnog seksa, mogućnosti žene da bude poligamna i da bira partnere i da ne bude rob koji mora biti samo prisutan u kuhinji, odgajati djecu i povlađivati sve svom mužu. Rosaleen je mijenjala partnere i živjela u kvartu s pjesnicima, beskućnicima, bizarnim umjetnicima svih vrsta i prije svega slobodnim i slobodoumnim ljudima. Naravno, u to konzervativno doba, njen način života je navukao bijes javnosti na nju, pa je proglašena vješticom. Počele su kružiti glasine po novinama o sotonističkim crnim misama koje je održavala, orgijama, čudnim i bizarnim obredima. Umjesto da klekne pred njenim mučiteljima, Rosaleen se odlučila za drugačiju taktiku, dakle odlučila je sve te tvrdnje i tračeve još dodatno raspiriti svojim stilom rada, svojim načinom života, kao obrambeni mehanizam, iako je unutra patila zbog načina ophođenja prema njoj i da je danas živa takva umjetnica ispred svog vremena, bila bi legendarna, kultna, slavljena, privlačila horde fanova, a tada je bila stigmatizirana, proglašavana bludnicom i umrla je praktički u siromaštvu u hospiciju, gdje su za nju, kada se razboljela od karcinoma debelog crijeva brinule upravo časne sestre. Kakve li ironije, no život ih konstantno piše, nije li tako?

(movie) Metal Lords(2022) – oda metalu i onom što jesi.

Dugo sam odgađao pogledati Metal Lords, nikako da dođe na red, nikako da se odlučim, uvijek se nešto drugo ispriječilo prije toga. No, sada sam ispravio tu grešku. Ovaj film govori o dva prijatelja srednjoškolca koji oforme bend zvan Skullfucker, heavy metal bend s kojim se planiraju prijaviti na Battle of the bands i pobijediti tamo neke možda jače usvirane bendove s kojima ratuju, jer su šminkeri. No, kako to biva, kada bubnjar Kevin(Jaeden Martell) predloži Hunteru(Adrian Greensmith) da u bend prime curu, čelisticu Emily(Isis Hainsworth), nastane svađa jer više prema Hunterovom mišljenju nisu dovoljno trve i kvlt hehe. Koliko mi je poznata ta situacija u kojem se nalaze likovi u ovom filmu, nekoliko puta sam se glasno nasmijao gledajući ili se pitao jesam li i ja bio tako djetinjast u nekim stavovima i mutav kada sam odrastao. Vjerojatno jesam. I ponosim se time. Ovo je zapravo film o odrastanju, coming of age movie, kako bi rekli. Isto tako, jedna kolegica je rekla da je film gledala s klincima, jer im je htjela pokazati da se ne smiju sramiti biti ono što jesu i ono što ih ispunjava i veseli i čini ih sretnim, bio to metal, punk ili nešto treće. Mene veseli da sam ostao svih ovih zadnjih trideset godina na metal i punk sceni, ostao sam vjeran sebi i ovoj muzici, iako sam na neki način odrastao i možda imam neke druge poglede na svijet nego sam imao kada sam imao šesnaest ili sedamnaest godina. Dakle, budi što jesi, pogledaj ovaj film, nadam se da će te uveseliti i pružiti ti zadovoljstvo kao što je meni pružila ova metal komedija. Nije nešto za pamćenje zauvijek, ali je sasvim solidna zabavna priča.

8/10