Tag Archives: true metal

(review) Knight & Gallow – For Honor And Bloodshed

Knight & Gallow are hailing from California and after releasing one single and demo this is their first full length opus. This one contains intro and eight songs. Knight & Gallow play a mixture of heavy metal done in old school style if I must compare it to some bands it would be a more nwobhm version of Cirith Ungol or little Manilla Road, but the trouble I have with these songs on the album is they sound all too similar and they just didn´t reach that my inner vibe and touched my metal heart in the way they were supposed to. Lyrically band is varied between Tolkien, vikings, crusades, gods of war and all other merry themes. There are three songs that stand out for me above rest of the material, those are Stormbringer´s Call, Blood Of Wolves and Black Swordsman with blast beat part and almost thrash power metal solo and melody. This is a decent debut, we will see what the future brings.

5,5/10

(review) Axel Rudi Pell – Lost XXIII (Steamhammer)

Axel Rudi Pell is a guitarist and a member of legendary German metal band Steeler. After he departed that band he formed this one, and who would say, this is a full length number twenty! Yes, twenty! Every two years this band treats us with a new full length and this opus contains ten songs, two being intro and outro. This is true metal with melody, steel, energy and up tempo, musicianship of the guys in this band along with Axel is superb, with Bobby Rondinelli(ex Warlock, ex Black Sabbath, ex Doro, ex Rainbow…) on drums, Ferdy Doernberg(ex Therion, ex Freedom Call…) on keyboards, Volker Krawczak who also played in Steeler on bass and Johnny Gioeli (Eridan among other bands/projects) on vocals creating eighties old school heavy metal for new century and decade with energy, hard rock stamina, metal gloves and heartfelt melodies. No Compromise, Survive, Down on the Streets are street metal anthems and also there is a ballad jewel on this one in shape of longer and atmospheric Gone with the Wind, and it only reminds me that metal ballads are only really great ballads. This album is a great album by these German veterans.

7,5/10

HammerFall – Hammer of Dawn (Napalm Records)

Kad su izašla prva dva HammerFall albuma u drugoj polovici devedesetih, Glory To The Brave i Legacy Of Kings bio sam opsjednut tim bendom koliko su mi bili odlični i obožavao sam ih slušati na snimljenim kazetama koje mi je presnimio jedan moj frend koji ih je nabavljao od legendarnog HMFC Marasa iz Zagreba. Uspio sam ih i uhvatiti uživo kada su svirali još samo te stvari. Sjećam se kada je izašao Renegade i kasnije Crimson Thunder koliko sam bio razočaran, a kasnije albume sam samo preletio i pronašao tu i tamo koju dobru stvar i melodiju, ostalo mi jednostavno nije pasalo. Bend je previše otišao prilikom pisanja pjesama u neke kotrljajuće Accept vode, a izgubila se ona ratnička energija i lepršavost koja je ranije postojala.

Eto, templari iz Gothenburga slave uskoro trideset godina i kako bolje proslaviti nego s novim albumom, dvanaestim u karijeri benda čiji su zaštitni znak gitarist/osnivač Oscar Dronjak i pjevač Joacim Cans čiji glas bih prepoznao uvijek, u koje god doba da mi ga netko pusti. Novi album sadrži deset pjesama i onako na prvo i drugo slušanje su dobre i bend nakon svih tih godina još uvijek uspije napisati pokoju himnu i dizalicu kao što je recimo No Son of Odin, koja je lirikalno i muzički jedan od mojih top favorita s ovog albuma, kao i Brotherhood koja podsjeća jako na ranije dane benda, Joacim pjeva ove pjesme odlično kao i uvijek dok gitaristi isporučuju odlične melodije, kako na strofama, bombastičnim himničnim refrenima, te solažama. Ono što je također odlično su harmonije i backing vocali koji su fenomenalno odrađeni. Ono što je boljka na zadnjih xy albuma ovog benda je, da postoje uvijek neka dosadnjaštva ili patetične balade, pa se nađe takvih i na ovom albumu, ali su srećom u manjini, kao i nekih hard rock izleta u izdrkavanje, ali sve u svemu ovo nije loš album. Tekstualno se bend kreće u tematici koja je na neki način zapisana u kamenu za ovaj stil melodičnog power metala, a to je bitke, slava, smrt i život poslije smrti, vjerovanje u sebe, svoje metalno srce itd itd. Kada sam bio klinac takvi tekstovi su me držali cijeli dan da me dignu i da pokažem srednji prst svima, danas su mi još okej, razgale srce, ali me više ne dižu kao nekada. No sve u svemu, od zadnja tri ili četiri, meni nekako najbolji. Drago mi je da su još uvijek tu.