Uloge: Michael Jai White, Kellan Lutz, Tyrese Gibson, Dolph Lundgren…
Kada njihov zapovjednik nestane, odred američkih vojnika je poslan n a misiju iz neprijateljskih linija da ga pronađu. Uz loš cgi, avion je srušen od strane Nijemaca, a zapovjednik je iskočio. Skupina tamnoputih vojnika su stručnjaci za razminiravanje. Kada nisu cgi, akcijske scene u ovom filmu su okej, onako first person shooter u dosta navrata. Likovi su podosta plastično napravljeni, često se suočavaju sa rasizmom svojih bijelih kolega. Dolph Lundgren je naravno u maloj ulozi iskusnog bojnika koji šalje naše junaku u misiju. Zbog lažnih optužba bijelih vojnika naši junaci su prekomandirani po kazni u drugi dio divizije. Poručnik Hayes je po kazni premješten. Hayesova nova jedinica se izgubi iza neprijateljskih liniija i suborci ga odlaze tražiti.
Ovo je jedan konfuzan i spor direct to video ratni film s podosta akcija i napetosti, ali previše plastičnih likova i situacija, te glavnih negativaca Nijemaca koji su napravljeni i odglumljeni previše karikaturalno i stereotipno. Nije loš za pogledati u lijeno ljetno popodne, no moglo je biti i puno, puno bolje.
Zaključak: 6/10 sjekira-prosječno okej film sa prosječno okej glumačkom postavom koliko je mogla biti skupljena za ovaj video uradak. Nije preporuka, ali nije niti nešto previše loše.
Kada sam nedavno vidio na Facebooku trailer za ovaj finski film odnosno europsku koprodukciju, ostao sam oduševljen i znao sam da je nešto posebno za pogledati, poznavajući finsku kinematografiju, sve što sam njihovo gledao bilo je posebno i odlično. Dakle, redatelj ovog filma je Jalmari Helander, poznat kao redatelj odličnog božićnog horrora ‘Rare Exports’, ako se sjećate te finske krvave božićne legende od filma. Isto tako, glavni glumac Jorma Tommila je glumio u ‘Rare Exports’. Radnja ovog filma se događa 1944. Finska, koja je inače ratovala na strani Nijemaca protiv Sovjeta, je kapitulirala i preokrenula kaput, te se njemačka vojska mora povući iz Finske ili predati finskim jedinicama. Jedan čovjek je umoran od rata, kako narator kaže i upoznajemo starca koji iskapa zlato negdje u finskoj vukojebini. Otkrije zlatnu žilu, sretno je natovari u bisage i na konju krene prema civilizaciji kako bi unovčio zlato. Problem je, po putu sretne odred od pedesetak njemačkih esesovaca koji se povlače iz Finske, a kada oni vide da ima zlato, krenu u lov na čovjeka. No, lov se preokrene i oni zapravo ne znaju s kime imaju posla. Starac je zapravo Aatami, umirovljeni legendarni finski komandos koji je pobio preko 300-ak Rusa i koji nosi nadimak Besmrtni. Nijemci na svojoj koži igrom mačke i miša počnu kusati vlastito sranje i predivan gore i makljaža krenu.
Sisu je zapravo neprevodiv izraz iz finskog jezika. Označava odlučnost, ne odustajanje, dišpet odnosno prkos u isto vrijeme, da se tako izrazim. Istim tim dišpetom naš junak ne odustaje tijekom filma da istjera svoje i odnese zlato u banku i nije ga briga koliko će negativaca odnosno esesovaca poslati u Pakao po putu. Glavni junak ne govori u filmu apsolutno ništa sve do samog kraja filma kada progovori dvije i pol rečenice. Ovaj film je zapravo ultranasilan špageti western koji se događa u finskim pustopoljinama, pod vodom u zraku i na tlu. Aatami se na prilično domišljat način rješava protivnika, potpomognut ženama koje su nacisti zarobili i pretvorili u seksualne robinje. Ono što mi je jedna od najboljih scena u filmu je bacanje u glavu odnosno kacigu njemačkog vojnika iskopane nagazne mine, kao i rezanja grkljana pod vodom i gutanja zraka iz protivnikovog razrezanog dušnika. Između ostalog, jer sve akcijske scene su krvave i over the top, ali napravljene smisleno i pristaju perfektno u svako poglavlje filma, na koje je Sisu podijeljen. Čak i font slova uvodne i završne špice podsjeća na westerne. Glavni negativac, odnosno zapovjednik nacista je Bruno(igra ga Aksel Hennie poznat po ulozi danskog ratnog junaka Maxa Manusa u istoimenom filmu), te je kao umoran zli časnik SS-a dovoljno karizmatičan kao glavni negativac da nosi film uz još neke čak stripovski napravljene negativce, kao snajperist, vozač tenka i još neki iz nacističke jedinice koji više podsjećaju na bandu dezertera nego razbijenu jedinicu u povlačenju. Fora mi je bila kada su nazvali svog generala i reportirali mu da su izgubili sedmoricu ljudi, pročitali ime s dog tagsa Aaatamia i general im je rekao da su još dobro i prošli hehe. Kraj filma ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, pošto je film izrazito dobro prošao u kinima, a ja se iskreno radujem takvoj mogućnosti, pošto smatram ovaj film jednim od najboljih koje sam ove godine do sada gledao.
Gore scene: 10/10 sjekira – razneseni minama, izrešetani na sve moguće načine, izbodeni noževima, pregaženi tenkom, sve je over the top i odlično napravljeno.
Gluma: 10/10 sjekira – za ovakav film sve na mjestu.
Zaključak: 10/10 sjekira – jedan od najboljih filmova ove godine do sada i moja topla preporuka.
Na berlinskom film festivalu je redatelj Denes Nagy dobio nagradu za najboljeg redatelja, a film je bio nominiran za najbolji film, mada nominaciju nije potvrdio. Zašto? E, pa jer je odličan film i po mom mišljenju šokantan prikaz rata kao što je i legendarni ruski film ‘Come and see’, pogtovo glumom lica u oba filma i što je glavni protagonist bez puno riječi izražavao svoje osjećaje izrazima lica. Dakle riječ je o Istočnom frontu 1941./1942.godine, kada su mađarske jedinice kao satelitske fašističke legije odane Hitleru ratovale protiv Sovjetskog saveza. Ovdje je priča o jednooj maloj jedinici mađarskih vojnika koji su u potrazi za partizanima po šumama i selima ogromnog prostranstva. Ubrzo im je u zasjedi ubijen zapovjednik, a naš protagonist kaplar Semetka Istvan(odličan Ferenc Szabo), prisiljen je zatomiti svoje strahove i preuzeti komandu nad svojim ljudima i nastaviti dalje. Ubrzo dolazi novi zapovjednik, pa Semetka uživo vidi svo bezumlje, brutalnost ratnih zločina i svo zlo koje počinjavaju njegovi vojnici pod novim zapovjednikom. Da se razumijemo, ovo nije klasična pucačina ratni film i ako tražite akcijski ratni ovdje ga nećete naći. Ovo je ratna drama o ljudskoj psihi u ratnom stresnom okruženju, propasti i pokušaju očuvanja te psihe od užasa kojima svjedoči. Film ima dobru priču i prekrasne, prekrasne kadrove zimske šume i prostranstva prirode u kojem se jedinica vojnika nalazi, pogotovo jedna scena rijeke i šume sa divnom fotografijom. Sve mi je bilo odlično u ovom filmu, osim samog kraja koji mi djeluje nekako zbrzano i naprasno završeno, nekako nedorečeno i ostavlja u ustima gorak okus da je film mogao biti puno bolji, samo da je kraj dorečeniji. Ali, svejedno, vrijedi pogledati. Europski filmovi su stvarno raznoliki i kvalitetni.