Još jedno izdanje sa zagrebačke underground scene se priključilo moru odličnih izdanja na hrvatskoj underground sceni ove godine. Riječ je o rock n roll trojcu Vipera koji su izdali svoj novi EP koji se sastoji od tri stvari plus jedna obrada od Amebix. Produkcija je odlična i odaje svu sirovu snagu ovakvog Motorheadovskog rock n rolla s primjesama punk hardcorea i crusta. Tekstovi su na engleskom i sa stvarima poput Dust And Rust, Underworld i Conspiracy ne možeš pogriješiti, a tu je i Amebixova Right To Ride. Produkcija je odlična, snimljeno je u Mediki u Zagrebu, a miksao je i masterirao Filip Sertić. Ovakva mjuza ima sve, ima energiju, ima melodiju i sirov vokal koji savršeno prati glavne gitarske melodije i ujedno posjeduje žestinu u glasu. Moram priznati da nisam još čekirao Viperu uživo, ali volio bih uskoro čekirati, jer su sigurno odlični uživo. Ako bih morao usporediti s nekim bendom, to bi bio još jedan odličan bend sa hrvatske scene, pulski Liquid Supercharge. Dakle, poslušaj Viperu ako voliš prljavi rock s primjesama hardcore punka i crusta.
Hrvatska underground scena je puna odličnih bendova i izdanja, pa evo još jednog benda iz podzemlja Zagreba, a to je A Gram Trip. Ovo im je trenutno aktualan E.P. koji sadrži 3 stvari, malo poduže, ali nikako dosadne. Tekstovi su na engleskom, a glazba koju A Gram Trip isporučuje je miks doom deatha, stonera i old school doom metala s ponešto sludgea i močvarne masnoće ubačene unutra za dobru mjeru. Produkcija je odlična, miksano i masterirano u Studio Depth, koji je već postao nekako sinonim za odlična izdanja i produkcije. Meni je nekako najdraža stvar na ovom opusu Dead Air, s sporo kotrljajućim masnim riffovima i deatherski growlanim vokalom, ali i Quiet Nights je također odlična koja me po riffovima malo podsjeća na Crowbar, ali to možda samo mene, stvar ima odlične atmosferične dijelovi koji savršeno pašu uz vokal koji šapće, a onda opet izmučeno growla i nekakva harsh, ali melankolična melodija se proteže uz sve to u pozadini. Sven Leaf Artillery ima nekako bar meni čujnu Sabbathovski inspiriranu pozadinu zvučeći u isto vrijeme old schoolerski, a i moderno. Svirali su kod nas u Čakovcu, ali koncert sam nažalost propustio, šteta, ne mogu na baš sve stići, ali biti će valjda prilike.
Kijamet su relativno friški bend na zagrebačkoj hardcore punk sceni. Do sada imaju jedno izdanje istog naziva, dok je ovo novo i sadrži 8 pjesama. U moru odličnih izdanja domaće scene koji su izašli ove godine, teško je odlučiti što je bolje i kako sve pohvatati. Kijamet sviraju mračan hardcore punk sa dobrim angažiranim tekstovima na hrvatskom koji nisu totalno in your face nego malo treba čitati između redova, pametno su napisani, onako iz osobnog kuta, a pjevačica Petra ima jedan od boljih vokala koje sam slušao i totalno paše apokaliptičnoj viziji muzike, dal pjevala clean vokale ili growl. Jakić je snimao, miksao i masterirao, napravio je odličan posao, jer je vizija benda totalno uspjela, pomalo distopijska. Muzika malo podsjeća na Ponor što nije čudo jer basist/vokal Ponora svira u ovom bendu. Meni su bolje malo brže stvari na ovom albumu kao što su recimo Kamen škare papir ili Bilješka, te Dolazi carstvo. Sve skupa, riječ je pomalo atipičnom mračnom hardcore punku, koji meni jako paše, a ti poslušaj i ocijeni sam.
KRAYKULLA-WEBZINE 