Kišni i tmurni ponedjeljak je bio kao stvoren za ovakav gig. Kiša je neumoljivo padala cijeli dan i sve je bilo kao stvoreno za ovaj gig kojeg nam je pripremila ekipa iz The Void.

Kada sam došao pred čakovečki Prostor oko 21 sat, bilo je relativno malo ljudi koji su vrijeme kratili ispijajući pokoje pivce i časkajući pošto je početak koncerta bio najavljen za oko 21:30, a ja sam se toplo nadao da će početi na vrijeme, pošto je ipak radni tjedan i treba ujutro rano ustati. Vrijeme je prolazilo brzo i pošto je sve malo kasnilo, negdje oko 21:45 počeo je koncert.

Na binu se bez neke ceremonije penju i jednostavno počinju svoj set WYATT E iz Belgije, trio koji je vrlo bučno započeo svoj set. Riječ je o trojici momaka, bubnjaru, gitaristu i basistu, s tim da je ovaj treći često mijenjao instrument, pa malo svirao gitaru, malo bas. Uz to na sredini bine, nalazile su se klavijature i neki sampler ili što već, pa je njihova glazba bila ispunjena sampleovima, čudnim zvukovima i tim nekim stvarima.

Inače, sviraju instrumental post metal, s upadima noisea, sludgea, shoegazea i sve skupa mi je zvučalo prilično onako spacy.  Meni osobno nisu bili baš nešto, nakon prvih deset minuta postali su mi poprilično zamorni i nisam se baš uspio ufurati u njihov set. Nisam više klinac i nisam onako muzički ograničen kao što sam bio u mladim danima, ali kao što sam rekao jučer frendu, ovakvi bendovi probude uspavanog scenskog puritanca u meni i još uvijek ne mogu na neki način svariti bendove bez vokala, pošto takvim bendovima na neki način ne vidim svrhu nastupanja uživo, jedino su okej za slušanje po doma.

Prostor se ispunio, za headlinere večeri, odnosno bend zbog kojeg je većina nas i došla na koncert, a to su AU-DESSUS iz Litve, točnije Vilniusa.  Prije ovog giga nisam baš slušao ovaj bend, a slušajući njihova dva albuma na Bandcampu u subotu, predosjećao sam da bi ovo mogao biti jebeno odličan gig. Nisam se prevario.

Svjetla se gase, a na pozornicu u koloni dolaze četiri lika u nekim crnim haljama ili pelerinama nisam siguran. Bez bilo kakvog pozdrava ili riječi, nakon kraćeg efektnog intra započeli su svoj set. Redali su stvari miješane sa svoja dva albuma, te nijednu riječ nisu progovorili između pjesama, kako i doliči bendu takve vrste.

U najavi koncerta pisalo je post black metal, ali ovo nije bilo nikakvo eksperimentiranje. Ovo je bio black metal tour de force. Imaju taman toliko brzine i blast beatova da zajedno sa doom sporijim atmosferičnim uletima čine jednu odličnu cjelinu. Slušajući bend u jednom trenutku sam zatvorio oči i pomislio to je to, hladnoća, melodija, mješavina black i death growl pjevanja dočarala je svu prazninu i gubitak svake nade hladnog Baltika. Nakon otprilike sat vremena, basist/vokal i gitaristi su nam okrenuli leđa, počeo je u zvučnicima svirati efektni mračni outro, a bend je sa istim onim kapuljačama preko lica koje nisu skidali cijeli set odmarširao u koloni sa bine bez riječi i tako završio set. Za ovakav bend svaka progovorena riječ bila bi suvišna. Dovoljno su rekli svojom glazbom na bini.