(gig report)EXPLOITED/ODPISANI/BAKTERIJE-Dvorana Gustaf, Maribor, Slovenija-27.04.2018.

Slovenija je uvijek prekrasno mjesto za održavanje punk hardcore koncerata i festivala, pa kada smo čuli da će se održati ovaj gig, nije bilo nikakvih dvojbi da odemo tamo u prekrasan grad Maribor.

Koncert je služio kao warm up za odličan festival Petroleum Beat koji će se za nekoliko tjedana održati u Petišovcima sa odličnim lineupom u dva dana. Put do Maribora u društvu prijatelja je brzo prošao unatoč malom gubljenju po putevima oko Ptuja, ali to valjda tako mora biti svaki put kada idemo u Maribor na gig. Dobro raspoloženje ništa nije moglo pokvariti i kada smo stigli u dvorište Pekarne ekipa je već dobro raspoložena kratila vrijeme do početka koncerta.

Kada je pao mrak, nekako je uskoro i počeo koncert pa su kao prvi večer otvorili čakovečki BAKTERIJE.

IMG_20180427_214400

IMG_20180427_213729 – kopija (2)

Ne mogu kao što sam sto puta naveo do sada pisati nešto objektivno o njihovom nastupu, jer su mi dobri prijatelji, pa ću navesti samo da im je ovo bio jedan od boljih u nekoliko desetaka puta što sam ih do sada gledao i slušao uživo. Svoj 45-minutni set su otvorili sa “Kontejner spasa”, pa su nastavili preko starih hitova kao što su “Zaboravi me”, “Oi Oi”, “Kako da živimo”, pa onda opet malo sa drugog albuma “Dižem svoj glas”, “Leave me alone” i “Kad si mlad”. Odsvirali su i dvije odlične nove stvari sa predstojećeg novog albuma. Pred binom se situacija iz početne stidljivosti publike promijenila i polako se prostor ispred počeo lijepo popunjavati ljudima i pao je i neki stidljivi pogo i singalong. Vrijeme je brzo prolazilo i za kraj svog seta ostavili su “Živio punk” i uz pjevanje publike priveli sve kraju sa “Sam”.

Uslijedila je mala preinaka bine i nakon male pauze došlo je vrijeme da počnu svirati slovenski ODPISANI.

IMG_20180427_230051

Ovaj bend sam prvi puta slušao i gledao 1996.na čakovečkom Tzscha open air festivalu i već tada sam ih zavolio. Sada, 22 godine kasnije, momci još uvijek piče svoj hardcore punk žešće i bolje no ikada. Svoj su set napunili sa stvarima iz raznih albuma, s naglaskom na zadnji “Šah Mat”, kao što su “Prleki v vesolju”, “Šah Mat”, ali i starim favoritima kao što je “Papež” i novi do sad ne studijski snimljen hit “Marsovci”.

IMG_20180427_231055

Svoj set su završili uz sveopće pjevanje na stvar “Odpisani” i roknuli još “Be” na bis i to je bilo to. Uslijedila je preinaka bine kako bi headliner večeri mogao nastupiti, a ja nisam mogao da se ne upitam u kakvoj je formi Wattie, pošto smo ih prošle godine gledali na Petroleum Beat festivalu bez njega zbog zdravstvenih problema je ostao na liječenju u bolnici. No, sada je navodno sve okej i jako me zanimalo kako će sve to skupa izgledati večeras. Sada navodno živi zdravim životom i pazi na sebe, no svejedno se jako brzo vratio nastupima pošto nije prošla ni godina dana kako ga je srce izdalo ne jednom koncertu, mislim u Belgiji.

Došao je i taj trenutak i četvorka predvođena legendom Wattiem stupa na binu i kaos počinje.

IMG_20180428_000013

Svi koji su ikada bili na Exploited koncertu znaju setlistu pa je nabrajanje nepotrebno jer su svirali sve hitove kao od kojih su meni nekako najbolje legli “Alternatives”, “Troops of tomorrow” i “Porno slut”. Wattie je dijelio mikrofon publici koja je pjevala sa njim, smijao se nekoliko puta, a Irish Rob na basu nije skidao osmijeh sa lica i vidjelo se koliko im ti gigovi i nastupi pred fanovima još uvijek puno znače nakon svih tih godina i nikada im nije dosta toga. Vrlo inspirativno za nas starkelje srednje dobi haha.

IMG_20180428_000030

Nekako na pola seta Wattie se počeo opipavati za srce i tiskati si srce rukom i okretati tu i tamo leđa publici i otpuhivati, pa sam se malo zabrinuo da ga ne bi opet roknulo srce usred koncerta, no srećom to se nije dogodilo. Za vrijeme “Sex and violence” tradicionalno se bina ispunila ljudima iz publike koji su otpjevali ovu legendarnu stvar zajedno. Nakon po mojoj slobodnoj procjeni sat i dvadeset minuta koncert je završio i ljudi su zadovoljno nastavili zabavu do sitnih noćnih odnosno jutarnjih sati, a mi smo se umorni, ali sretni nakon dva odlična koncerta u Zagrebu, odnosno Mariboru uputili kući na odmor.

 

(gig report)MICHALE GRAVES(Usa)+CLOCKWORK PSYCHO(Slo)-26.04.2018.-Boogaloo, Zagreb

Svakom čitatelju ovog webzinea je poznato da smo veliki ljubitelji horrorpunka, a pogotovo Misfitsa i Blitzkida. Kada smo čuli da dolazi Michale Graves, bivši vokal Misfitsa, koji će svirati svoje solo odlične stvari koje su pretjerano podcijenjene i zapostavljene kao i hitove Misfitsa sa albuma na kojima je on pjevao, rekli smo si idemo.

Gledao sam Misfitse u postavi Graves/Doyle/Only/Dr C.h.u.d. 1999.u Austriji i veliki sam fan Gravesovih solo radova, pa me živo zanimalo kako će ovo zvučati. Isto tako svi znaju da nam je Blitzkid najdraži horrorpunk bend ikada, a kao basist u Gravesovom bendu svira na ovom touru nitko drugi do legendarni Argyle Goolsby, polovica Blitzkid-a i jedan od naših najvećih glazbenih i životnih uzora, pa nije bilo šanse da se na ovo ne ode.

No, kako to obično bude, do dan prije giga nismo točno znali hoćemo li ili nećemo, kako će biti sve to zajedno i tako to….Srećom, dogovor je pao i stigao je i četvrtak popodne kada smo se Allegra i ja uputili u Varaždin kako bismo se našli sa prijateljima Bojanom i Tinom, pa smo se svi zajedno uputili u dobrom raspoloženju u Zagreb. Uz malo gubljenje, ali bez gubitka dobre volje, stigli smo u Boogaloo taman kada je vani počeo pljusak.

Sudeći prema malobrojnoj publici koja je čekala otvaranje vrata, bili smo malo razočarani kako će koncert proći, no, srećom razočaranje nije dugo potrajalo. Nedugo, nakon otvaranja vrata na binu dolaze slovenski CLOCKWORK PSYCHO. Riječ je psychobilly triu iz Ljubljane koji drma onako čvrsti psychobilly sa velikim utjecajem pankčine.

IMG_20180426_205738

Kada govorimo o ovom bendu, treba kazati da se radi o jednom od najmarljivijih bendova tog žanra sa ovih prostora i upravo njihova marljivost i upornost ih je dovela do poštovanja i uvažavanja na sceni koje su stekli upravo svojim marom i svojom željom i radom. Prvi puta sam ih gledao uživo kao predgrupu Banane Metalik 2013.u Ljubljani i nekoliko puta nakon toga, bili su mi okej, a sada kao da sam gledao i slušao neki drugi bend. Očito su godine nemilosrdnog ritma turneja dale svoje i bend je sada uvježbana, tight, war mašina. Predvođeni karizmatičnom frontmawoman Lilith na kontrabasu, rasturili su setlistom u kojoj su naglasak dali na najnoviji, nedavno izašli album “The Hated”. Ono što je meni super kod ovog benda je to, da svo troje članova pjevaju i izmjenjuju se na vokalima, pogotovo genijalan gitarist Erž i ništa manje super bubnjar Marko. Na licima im sed vidjelo da su jako uživali u ovom gigu, koji im je ujedno bio prvi dan nove turneje.

IMG_20180426_205746

Za vrijeme njihovog seta dvorana se lijepo punila. Počeli su sa “Today I Met My Maker” pa su preko novih stvari i na kraju “The Ripper” i “I Don´t Give A Fuck”, trijumfalno završili svoj nastup pred sveopćim odobravanjem okupljene publike.

Pauza za preinaku bine je kratko potrajala i na binu ubrzo dolazi Loki, gitarist Gravesovog benda i također legenda horrorpunk scene.

IMG_20180426_210148

Počeo je kao roadie u Misfitsima, a svirao je u Mister Monster i Darrow Chemical Company, a fanovi horrorpunka će znati o kakvim se odličnim bendovima radi. Stiže i bubnjar, pa legendarni Argyle Goolsby na basu i na kraju on, Michale Graves i show počinje. Za početak su lupili Gravesovu “Bedlam” kao uvod, a onda počinju pravi šusovi u glavu sa “Scream”, “Hate the living love the dead”, pa opet malo Gravesovih “We wait”, odlične “When worlds collide”, “Teenage monster”…Graves je bio odlično raspoložen, kao i ostatak benda i bilo ih je praktički po cijeloj bini.

IMG_20180426_221035

Prvo veće ludilo i raspamećenost u rulji je izazvala “Saturday night”, a “Crimson ghost”, “Crawling eye”, “Pumpkin head”, “Scarecrow man” su raspametili ljude i pjevanje publike je često nadglasalo Gravesa i bend. Naravno, prave stvari su ostavljene za sam kraj, pa su tako “Lost skeleton returns”, “Descending angel”, “Helena” i “Dig up her bones” bili trenuci od kojih se, kada ih se sjetim naježim još i sada, jer je takva publika, takva atmosfera jedinstvena i dokazuje zašto je horrorpunk najbolja muzika na svijetu!!! Bend inače ne svira biseve uopće na turneji, a ovdje su bili tako oduševljeni da su se vratili i na bis još uz sveopće zborsko pjevanje odsvirali još “Hunting humans”, “Dust to dust” i “Don´t open till Doomsday” i trijumfalno završili koncert. Ono što me još oduševilo je da su svi na čelu sa Gravesom odmah čim su sišli sa bine došli među ljude i grlili se, slikali, potpisivali, razgovarali sa ljudima, slušali njihove priče i sada kada pišem ove retke, moje srce je puno i tople i mogu samo reči, LONG LIVE THE HORROR!

 

(record review)The Crooked Goblin-“The Cold Dark”

The beauty of the horrorpunk lies in some many influences, from classic horrorpunk to some ambient and darker music, to deathrock and metal influenced horrorpunk and acoustic stuff.

Crooked Goblin - The Cold Dark - cover

The Crooked Goblin  is a brainchild of one singer, songwriter and multiinstrumentalist Rob Adams aka Rob Goblin. In this project, Crooked Goblin, the music is acoustic horrorpunk. There are 9 tracks on this album and the atmosphere it provides is old school black and white horror with emotional vocals, excellent lyrics and great melodies. I especially loved the use of samples from vintage horror movies like for example in “The Fog”, for me one of the best songs on the album, which I listened to again and again. The clever use of vintage synth sound in the background also added to the more horror atmosphere and beauty in the songs. All of the tracks on the album are great, but I must say that besides the above mentioned, “Cold, Dead Hands” and “They All Go Missing” are the highlights of the album for me.

Check this out and support Rob Goblin and his work. You can get the album for free on Bandcamp, but donate some money and show some love. It would mean a lot, I know.

7,5/10