Hermóðr je bend odnosno projekt osobe znane kao Rafn koji je odsvirao sve na ovom albumu. Naziv benda je lik iz nordijske mitologije, sin Odina i brat Baldra, poznat kao glasnik bogova. E, pa ovaj glasnik bogova je na sceni već deset godina i vrlo je produktivan, ovo je već deseti dugosvirajući album. Na ovom opusu možemo pronaći jedanaest pjesama sporijeg tempa, s puno melodija, melankolije i prelijepog gitarskog izričaja, u kombinaciji s Rafnovim izmučenim vrištavim glasom i napjevima clean vokala koji se pojavljuju u podosta pjesama kako bi podebljali tu neku atmosferu snježne prirode, Sjevera, golih grana drveća, depresije i ljepote. Ovaj opus mi je baš onako legao kako treba. Tekstovi su na švedskom, pa ne razumijem baš osim što se na germanskom snalazim po naslovima pjesama, pa naslućujem što bi mogli govoriti. Pjesme kao Sanningens Dod, Tidens Tand, I Skog & Sno su ono što treba crnom srcu da uživa u ljepoti ove glazbe.

8,5/10