(recka) Wiegedood – There´s Always Blood At The End Of The Road

Uh ovaj bend me baš iznenadio. Ja sam mislio da će to biti neki post nešto black metal, a la ovi moderni bendovi koji glume black metal bendove, a sviraju post post pošta black metal. No, iznenadilo me. Ovi Belgijanci sviraju baš onako kako treba. Ovo je četvrti dugosvirajući album ovog benda koji je na sceni od 2014. Kada je opus počeo u mojim zvučnicima oduvalo me. Riječ je o brzom i agresivnom black metalu s puno blast beatova i puno agresije, s ponekim iznenađujućim izlijetanjem u gitarske melodije koje sjednu baš onako kako treba uz svu agresiju. Vokali su vrišteći, ali ima i spoken worda i ponekog clean vokala s melodičnim atmosferičnim pjevanjem. Ovaj bend je dio Church of Ra kolektiva zajedno sa Amenra, Oathbreaker, Hessian i još nekim zanimljivim i manje zanimljivim bendovima sličnog izražaja. Lirikalno se bend kreće negdje oko osobnijih tema, borbe protiv vlastitih demona, smrti, bijesa. Ovdje je riječ o dobrom atmosferičnom black metal albumu, bez dosadnih i filler pjesama, odličnom miksu agresije i melodije, koji podsjeća zašto volimo toliko ovakvu muziku.

Leave a comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.