Možda kasnim, ali bolje ikad no nikad. Nisam do sada pročitao ovu knjigu, a pošto mi je u zadnje vrijeme pala nekako u pandže, uzeo sam si vremena da to ispravim. No, nekako mi se nije dopalo sve skupa, ostavilo mi je slatko kiseli okus u ustima. Ramonesi su bend koje svi vole, od zadrtijih punksa koji ne fermaju nijedan drugi stil ekstremne muzike i undergrounda osim punka, preko metalaca, pa i takozvane normalne ekipe koja se ne smatra dijelom nikakve subkulture. U međuvremenu se majice Ramonesa mogu naći i u komercijalnim dućanima s tekstilom u šoping centrima i izgledalo mi je da se sjena ovog legendarnog benda jako prostituirala time. No, nakon što sam pročitao ovu knjigu, ispada da su Ramonesi uvijek bili gladni slave i uspjeha i patili na neki način što nisu nikada postigli razinu prodanih ploča kao mlađi bendovi tipa Green Day i Offspring koji su navodili Ramonese kao uzore i inspiraciju. Ova knjiga govori cijelu priču o bendu od početaka do kraja, uz sve trzavice, svađe, opsesivno kompulzivne poremećaje i smrti članova, uspjehe i padove. Ono što me smeta kod ove knjige je da previše skače s timelinea na timeline, od povijesti do sadašnjosti i prilično je neuredno i zbrda zdola napisana, iako ima pozamašan broj stranica. Možda je to zato što je loš prijevod što je bio slučaj i s biografijom Davea Grohla koju sam pročitao nedavno, pa zato više volim čitati takve knjige na engleskom jeziku. Nekada mi je toliko konfuzno bilo s nekim bezveznim intervjuima s članovima ekipe benda, da mi je bilo jako dosadno pročitati neke stvari i nekako sam jedva čekao da završim poneka poglavlja. Šteta, moglo je biti puno bolje.
