Ovo je ogromna knjiga od petstotinjak stranica koja Ljubice Anđelković Džambić, koja je osim sudjelovanja u Tabor festivalu pripadnica underground scene i sudionica i članica bendova. Zapravo, ova knjiga je njena doktorska dizertacija i secira Body Art i povijest te vrste subkulturne umjetnosti u Jugoslaviji i kasnije u Hrvatskoj. To čini kroz seciranje lika i djela Ivice Čuljka, poznatog kao Satan Panonski i Kečer II. Za one koji ne znaju, Satan je bio punker po narodnosti, a prijatelj po zanimanju hehe. Rođen je 1960., a poginuo je u ratu pod čudnim okolnostima 1992. Za to kratko vrijeme svog života stvorio je mit o sebi o kojem se priča i u ovoj knjizi, snimio nekoliko albuma, boravio u umobolnici u Popovači zbog ubojstva i izlazio van držeći koncerte koji su zapravo više bili performansi zvani ‘hard blood shock’ koristeći svoje tijelo kao platno za body art. Ljubica secira sve aspekte, od bolesti, djetinjstva, odnosa s majkom, glazbe, punka i kreiranja antimodne odjeće do puštanja iz umobolnice i pogibije. Dio knjige koji se odnosi na Satana samog mi je bio zanimljiv za čitanja, no ima i puno znanstvenih citata i objašnjenja pojmova i povijesti nekih pojmova što je bilo dosadno za svladati. Isto tako, knjiga sadrži puno odličnih fotografija, Satanovih pisama, kako privatnih, tako i onih koje je slao radi pomilovanja raznim institucijama, pa i samom Tuđmanu. Tako da, nekome će ova knjiga leći nekome ne, meni je onako pola-pola. Nije biografija, nego znanstveni rad i to detaljan, na kome kapa dolje, ali meni je bio malo too much i pretežak radi previše meni nepoznatih znanstvenih pojmova i takvih poglavlja.

2,5/5