(review) Ahab – ‘The Coral Tombs’ (Napalm Records)

Ovi Nijemci su na sceni još od 2004.i ovo je njihov peti dugosvirajući opus. Dali su sebi ime prema kapetanu kitolovca u romanu Moby Dick, opsjednutom lovom na legendarnog kita. Muzika koju Ahab sviraju je mračan, duboki i spori funeral doom, jako, jako atmosferičan i bučan sa dugim pjesmama, growling death vokalom ispremiješanim sa odličnim clean melodičnim vokalom i kada slušaš njihove stvari osjećaš ritmom kao da te nemilosrdni valovi oceana melju i vuku u dubine bez da si možeš pomoći. Album je dug, preko sat vremena u sedam pjesama od kojih je najkraća šest i pol minuta, a najduža skoro dvanaest i pol minuta. No, nema veze, svaka minuta je interesantna i jako je dobro uživiti se u ovaj bend i njihove albume i dopustiti mašti i srcu da te odvedu nekuda daleko, otkuda se možda nećeš vratiti, ali možda ni nećeš željeti vratiti. Ovo je glazba za po doma, ali siguran sam da su i njihovi live koncerti odličan doživljaj ako si u pravom stanju uma. Moji favoriti na ovom albumu: ‘Mobilis in Mobili’, ‘A Coral Tomb’. Jedan od najboljih doom bendova ikada.

9/10

(movie) Men(2022) – Alex Garland je opet uspio napraviti odličan film.

Čuo sam samo riječi pohvale za ovaj novi film Alexa Garlanda (scenarist i redatelj filmova kao što su 28 Days Later, Annihilation, Ex Machina, Dredd…). I bili su u pravu. Ovo je pravo čudo od filma kako se dobrom idejom može napraviti odličan horror triler. Dakle, priča filma se vrti oko Harper(odlična Jessie Buckley), koja nakon nedavnog samoubojstva nasilnog supruga Jamesa(Paapu Essiedu) odlazi i iznajmljuje ogromnu ladanjsku kuću kako bi sredila misli i smogla snage za dalje. Jedino društvo njoj su telefonski video pozivi s frendicom Riley(Gayle Rankin) i pomalo neobičan i spooky stanodavac Geoffrey(odličan Rory Kinnear), koji se pojavljuje tu i tamo. Harper odlazi na šetnju šumom i počinje je progoniti nepoznati goli muškarac koji njoj hoda oko kuće. Odlazi župniku, no i tamo doživljava neugodnosti. Odlazi u seoski pub, razgovara s policajcem, no i tamo njoj se dogode neugodnosti. Počinje shvaćati da se nešto čudno dešava i da stvari nisu kakve se čine. Ne smijem otkriti glavnu foru filma zbog koje me jeza podilazila često za vrijeme gledanja, morati ćete pogledati sami, jer bi to spoilalo cijelu ideju filma sada kada ovo pišem, pa pogledajte sami. No, ovaj film je odlična mješavina mindfuck psihološkog horror trilera i nekog folk horrora s odličnim soundtrackom, atmosferom koja graniči s ludilom, te poetikom na koju smo navikli kod Garlanda u zadnje vrijeme i neke scene kojih se ne be postidio ni legendarni David Cronenberg u svojim body horrorima. Upravo to ostavlja na kraju gledatelju da si sam protumači što je gledao, ali ovo je za mene prikriveni način da se objasni kako se nositi s krivnjom i katarzom i kako živjeti dalje nakon gubitka drage osobe, ma koliko bilo mučno. Odličan.

10/10

(review) Mustan Kuun Lapset – ‘Suruaika EP’

Finnish cult band Mustan Kuun Lapset celebrates thirty years of existence and what better way to celebrate it than with new EP. This new opus contains three new songs and one rendition of old classic, one of the best known in their existence called ‘Morfiinisiivet ‘. This EP provides guest performances by for example, French professional cellist Axel Salmona, guitarist of the Norwegian metal band In the Woods... Kåre André Sletteberg, and Voice of Finland finalist and Before the Dawn vocalist Paavo Laapotti. Cello. piano and violin give richness and sweetness to dark music and darkness provided by this band. ‘Kirstunkantaja’ is a kind of instrumental intro, but ‘Muistoa kunnioittaen’ is a lesson in dark metal that only this band can do, mixture of perfect extreme black and death metal with melody and melancholy. Clean vocals interplay perfectly with growls and melodic heavy metal influenced hooks and passages, yet retaining enough darkness in the music. ‘On suruaika täytetty’ is for me the best song on this little opus, Paavo Laapotti delivering such great vocal performance as guest on this song, also violin and cello made goosebumps on my skin listening to this haunting melody and song as a whole. The new rendition of ‘Morfiinisiivet’ gave new vision and life to this anthem, thus finishing this celebratory EP. Great and best wishes!

8/10