(tv series) The Watcher(2022) prva sezona – moglo je biti i puno bolje

Naomi Watts i Bobby Canavale glume u ovoj Netflixovoj seriji od sedam epizoda. Jedan od tvoraca serije je i Ryan Murphy, poznat po American Horror Story seriji, pa nije čudo da se u The Watcheru zna pronaći bizarnih momenata koji podsjećaju na AHS u nekim segmentima. Dakle, bazirano je na istinitoj priči. Bračni par sa srednješkolskom djecom kupi staru viktorijansku kuću iz 1920-ih i dosele u kvart sa mnogo bizarnih i čudnih susjeda. Tada počinju dobijati spooky pisma od nekog tko sebe zove The Watcher, čudne stvari im se počnu događati, netko im hoda noću i danju po kući, počinju se svađati, psihički propadati i izluđivati jedni druge unatoč ugrađenom security sustavu, unajmljenoj privatnoj detektivki, susjedima koji su ubijeni, pa odjednom nisu ubijeni, pričama o kultu krvi u njihovom kvartu i sličnim lijepim stvarima. Prvih četiri od sedam epizoda su me držale napetim, jer je bila riječ više o nekoj spooky horror stalking priči, a manje obiteljskoj drami ili krimi trileru. Od pete epizode, pa nekako sve do završetka posljednje sedme epizode sve se smekša i nekako postane odugovlačenje, nekako postane razvlačenje radnje i epizoda koje su mogle stati u pet ili šest komada, a ne sedam. Kraj je pomalo razočaravajući i ostavlja više otvorenih nego zatvorenih pitanja. Nedavno je zakazana druga sezona, pa će možda popraviti dojam iz finala ove prve.

Gluma: 8/10 sjekira – tu nema zamjerki, cijela postava, ovisno o napisanim bizarnim likovima je savršena, pogotovo Mia Farrow kao psihotična susjeda.

Zaključak: 6/10 sjekira – zbog ovog razvlačenja zadnje tri epizode, moglo je biti puno bolje. Ovako ostaje malo iznad prosjeka, sa željom vidjeti što će se desiti u drugoj sezoni.

(review) Oppkast – ‘Tomorrow’s Hangover’

Oppkast are proof that not only great black metal comes from Norway. These guys play quality hardcore punk with lots of influences. This is their brand new EP containing five songs. This is great, energetic punk hardcore. The title song is one of my favorites on this one, because besides melodic punk which is foundation, it also has blast beat part which fits perfectly into the song structure. ‘Running Dry’ is another surprise because it is a reggae punk song, different than the previous I mentioned. ‘Self Entitlement Denied’ is fast hardcore punk song, with melody and rawness but also has some d-beat and grind influences, at least I can hear it that way. My personal favorite is ‘Same Mistakes’, excellent punk rock heartfelt melodic song which brought goosebumps on my skin, with fine lyrics and finer guitar solo and kind of melancholic vibe. ‘Fuck It All’ end this fine EP of in your face hardcore punk and I love every single minute of it.

Bandcamp

(movie) The Reckoning(2020) – Neil Marshall jak kao i uvijek!

Neil Marshall mi je oduvijek bio jedan od najdražih novijih britanskih redatelja. Njegovi filmovi poput Dog Soldiers, The Descent, Doomsday, Centurion su mi uvijek bili odlični, kao i podosta epizoda raznih tv serija koje je režirao kao što su Game Of Thrones, Hannibal, Constantine, Westworld…Kada sam vidio da mu je izašao ovaj film živo me zanimalo na što će ličiti pogotovo kada sam vidio da se događa u 16.stoljeću u Engleskoj i da je riječ o lovu na vještice, kugi i sličnim veselim stvarima. Dakle, film govori o sretnom paru koji živi s bebom negdje na selu. Jednog dana muž ode u grad, vrati se zaražen kugom koja hara okolo i objesi se. Grace(Charlotte Kirk) ostane mlada udovica s bebom koja se teško nosi sa svakodnevnicom. Jednog dana nju dođe maltretirati njen stanodavac odnosno vlastelin koji je vlasnik kuće i zemlje na kojoj žive. Grace odbija njegove nemoralne ponude, pa je ovaj da uhapsiti kao vješticu i poziva moćnog Witchhuntera(skoro kućni Marshallov glumac Sean Pertwee) da nju muči i da iznude priznanje. No, Grace odbija priznati i odluči smisliti lukav plan kako bi se osvetila svima koji su njoj naudili. Kao i svi Marshallovi filmovi, ovaj je itekako tečan, uzbudljiv i nema praznog hoda. Negativci-Witchfinder i njegova pomoćnica su atraktivni i karizmatični, vlastelin Pendleton(igra ga Steven Waddington iz Sleepy Hollow, Uncharted, The Imitation Game…) je ljigav, baš onako napisan da ti se gadi i ne osjećaš ništa osim mržnje prema njemu. Grace mi je ponekad malo drvena, odnosno Charlotte Kirk(The Lair, Vice…)mi se nekako možda nije baš uklopila u ulogu, bolja bi bila recimo Kate Beckinsale, kao u Marshallovom Doomsdayu, no pretpostavljam da je Kate bila preskupa. Kraj je odlično izveden, ostavlja neke naznake i šanse za nastavak, no može i biti završena priča.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nisu česti, no kada se pojave sasvim su ukusno i odlično napravljeni.

Gluma: 7/10 sjekira – zbog Charlotte Kirk ocjena manje, ostatak postave solidan.

Zaključak: 8 /10 sjekira – zabavan i dobar film, Neil Marshall do sada nije nikada omanuo u mojim očima.