Konačno je izašao dugoočekivani solo album gitariste/vokala legendarnih srpskih punk rock bendova Six Pack i Čovek bez sluha. Što reči o ovom albumu? Deset pjesama pomalo sličnih matičnim bendovima, no u isto vrijeme drugačijih potpomognutih Mikijevom odličnom poezijom od tekstova i tom melankolijom zbog koje sam se i zaljubio u Six Pack prije nekoliko desetljeća. Melodije su odlične, catchy, a pop punk pršti od energije i istovremeno odličnih terca, harmonija i brzih riffova. Da, na albumu ima i brzih pjesama kao što je odlična ‘Humoreska’ sa tako prelijepim refrenom i backing vokal harmonijama koje prožimaju glavnu melodiju. Klavijature na početku ‘Počeo je kraj’ odaju emocionalnu pjesmu prepunu balade i odličnog teksta, ali bez patetike. Album je priča o skitanju Mikija kroz muzičke krajolike, no on ne skiće, tu je negdje u toj prelijepoj punk rock priči sva ova desetljeća i hvala mu na tome. Ima ovdje i angažiranih pjesama kao u odličnoj ‘Bot’, lukavo odabranoj kao single koja progovara o nasilju i bullyingu među djecom i mislim da je reakcija na nedavne tragične događaje u Srbiji. Na albumu se nalazi i već objavljena ‘Tony’, fantastična, brza i dirljiva posveta prerano preminulom pjevaču/gitaristu No Use For A Name i muzičaru/tekstopicu par excellence. Singlovi ‘Vratiće se vrapci’ i grandiozna posveta palom punk suborcu i bratu naslovna pjesma albuma su na repeat i iako ima izleta u pop vode kao što je ‘Pamti se samo fail’ album je fantastičan!