(review) Mašinko – ‘Pozovite rapsode’

Zagrebački punk rockeri Mašinko su se vratili s novim studijskim albumom nakon više od tri godine. Ova ljepota sadrži 14 pjesama od kojih je jedna svojevrstan intro. Naravno, tekstovi su opet na hrvatskom jeziku i važan su dio Mašinka pošto je Mašinko uvijek imao odlične tekstove, pa se pametni i pjesnički, te angažirani tekstovi miješaju kako ovaj album teče. Pjesma koja je odabrana kao single, odnosno ‘Sitne duše’ ne predstavlja album onako kako bi trebala, pošto je meni jedna od najslabijih na albumu. No, hitovi kao što su ‘Noć s petka na nedjelju’, ‘Na ramenima divova’, su himne na kakve smo navikli od Mašinka. ‘Ono što si ostavio’ je više balada, skoro pop pjesma i nije mi baš legla iako je tekst jako lijep, no pjesma me previše podsjetila na neki Psihomodo Pop ili nešto slično, jednostavno mi nije legla. ‘Preko zidova’ se vraća bržem tempu i tipičnom punk rocku dobre melodije, himničnog refrena i teksta. ‘Uzalud’ je mid tempo punk rock pjesma i takođe spada u jednu od onih koja mi nije legla na prvo slušanje, iako je tekst opet naravno odličan. ‘Obilje’ je za mene jedan od highlighta albuma i jedna od najboljih pjesama na ovom albumu, jedna od onih za koje si želiš da si ih sam napisao. Od ovih sporijih pjesama mi je legla ‘Skoro pa nešto’ koja je odsvirana skoro u 50s doo wop stilu i žao mi je da nema više oooo i aaaa backing vokala na ovoj stvari, jer bi bila još bolja. ‘Džingis kan’ je pomalo onako punk rock glupava stvar, ali ima odlične harmonije na vokalima, pošto skoro svi članovi Mašinka pjevaju i to ih čini posebnim. ‘Život tombola’ je još jedan od mojih highlighta na ovom albumu s prekrasnom melodijom na refrenu i mogu samo misliti kako ova stvar zvuči moćno live. Naslovna stvar je takođe žešća i odličan je primjer kako se radi brzi i melodični punk rock, nije slučajno izabrana kao single prije izlaska albuma. ‘Odlazim iz grada’ je melankolija street punka onako gorko slatko melankolično kako samo Mašinko može napraviti. Najosebujniji naslov pjesme na albumu je ‘Jedna morska kakvu Žera napiše za svaki album Crvene Jabuke’ i zatvara album na primjeren način. Dakle, da sumiramo, ima ponešto stvari koje mi nisu legle na prvu, ali riječ je o odličnom albumu na kakve smo od ovog benda navikli.

Bandcamp