Konačno smo dočekali i taj peti nastavak Insidious franšize. Film je režirao Patrick Wilson, čiji je ovo redateljski debut, a također tumači glavnu ulogu u svakom nastavku franšize. Ovaj peti nastavak se direktno nastavlja na događaje iz drugog dijela iz 2013.

Obitelj Lambert zatražila je hipnozu kojom će zaboraviti sve strašno što im se događalo i nevolje s astralnim projekcijama i odlaske u The Further gdje su ih proganjale duhovi i kreature. Sada, devet godina kasnije roditelji su razvedeni, a Josh pokušava uspostaviti ponovo vezu s otuđenim sinom Daltonom kad ovaj krene na fakultet. No, zatomljene uspomene i The Further ponovo udaraju, crvena vrata se otvaraju kako bi ih Lambertovi pokušali zatvoriti jednom zauvijek.

Iako je film produkcija Blumhousea i Jamesa Wana, za mene je razočarenje. Jednostavno je dosadan i nije u rangu nekih ranijih nastavaka, pogotovo legendarne jedinice. Ima ponešto jump/scare taktika plašenja, priča je jednostavno spora, tupava i dosadna, kao da je na brzinu napisana samo da film bude uopće snimljen. Gluma je tako-tako, Wilson je okej, Lin Shaye za ovo malo što se pojavljuje je odlična kao uvijek, ali ostali jednostavno nisu na razini zadatka. Likovi su preplastični, one frat house scene naporne i nepotrebne, kao i nedovoljno iskorišten prostor za bolji zaključak sage. Govorilo se da će Blumhouse raditi crossover Insidious i Sinister franšiza to bi po mom mišljenju bila bomba ako bi bilo dobro napravljeno. Ovako, ostaje gorak okus u ustima.

Zaključak: 6/10 sjekira. Za jedan komercijalni kino mainstream horror, film je ipak iznad prosjeka i bolji od mnogih drugih. Za ljubitelje ove franšize nisam siguran kako će se mišljenja podijeliti, to jest hoće li biti zadovoljnih fanova ili samo ravnodušnih kao što sam i ja. Ionako, prvi dio i originalnu jezu i ideju nije moguće bilo više ponoviti čak niti s kasnijim nastavcima, koji su neki samo solidni, pa je bilo iluzorno očekivati da će ova petica sada biti ono nešto ajnc a nije li?