Je li uopće potrebno predstavljati Bruce Dickinsona? Legenda metala, pjevač Iron Maidena izdao je nakon dugo vremena svoj novi solo album koji se sastoji od 10 pjesama. Ono što mogu reči je da je album odlična lekcija u melodičnom metalu i glas koji će mi zauvijek ostati jedan od najboljih i najdražih vokala u heavy metalu. Album otvara himnična Afterglow Of Ragnarok sa himničnim refrenom i odličnim singalong dijelovima. Rain On The Graves je malo sporija i stvar pumpajućeg basa i povećane dramatike uzrokovane Bruceovim jedinstvenim vokalom, ali mi je pjesma malo previše hard rockerska u odnosu na neke ostale na albumu. Resurrection Men fura neki plemenski štih na početku pjesme što se može čuti u ritmu bubnjeva, no pretvara se u dobru metal himnu. Tekstualno se album kreće u konceptualnom smislu u jednoj priči koja je jako zanimljiva i bilo bi dobro da pratite tekstove kada slušate album. Još dvije pjesme koje valja spomenuti kao highlighte albuma su Eternity Has Failed i Sonata(Immortal Beloved) koja je najduža na albumu i na odličan način zatvara album. Dobar album starog majstora.
Legendarni hardcore punk iz Šibenika NULA je natrag na sceni i snimili su novi album, prvo izdanje nakon jako dugo vremena. Ovaj bend mi je jedan od najboljih domaćih bendova ikad i teško je biti subjektivan prilikom pisanja recenzije i slušanja novog albuma. Produkcija je odlična, možda čak najbolja od svih Nulinih izdanja do sada. Album otvara odlična Jebi se…ne možeš nam ništa koja podsjeća na stari Nulin materijal. Stvar koja je odabrana kao single i za koju je snimljen prvi Nulin spot Sidi doli je mid tempo punk stvar, u kojoj se izmjenjuju dva vokala Nule, Frua i Mitre svojim ljutim glasovima. Tekstualno bih se usudio reči da je ovaj album možda malo manje jak od nekih drugih izdanja, ali to je samo moje skromno mišljenje. Na albumu se nalaze i dvije obrade, Anarchy Language i Revolucija koje su odlične u ovom stilu Nule. Još jedan single Krvoproliće mi nije nikako legao, nekako je prejednostavna stvar sa skoro haiku lyricsima. Krvave ruke mi je jedna od najboljih stvari na albumu ima tupa tupa ritam i sporije punk rock dionice, ali i dobar refren. U nekim pjesmama prevladava sporiji metalizirani tempo, što dobro legne u apokaliptičnoj atmosferi, ali nisam navikao od Nule na sporije stvari. Prerada stare stvari Tvoja doza mržnje je dobra, ali mi je original bolje legao. Da li je novi album Nule dobar? Je. Da li je bolji od legendarnog Pobjedimo laž i materijala sa split albuma s Bijes zdravog razuma? Nije. Ali, riječ je svejedno o dobrom anarcho hardcore punk albumu.
Evo i novog albuma Talijana, Rhapsody Of Fire. Nakon brojnih sudskih peripetija, svađa i razilaženja u postavi ovog benda je od originalnih članova ostao samo klavijaturist Alex Staropoli. Novi album sadrži deset epskih pjesama za one koji su navikli na rad ovog benda i koji su fanovi biti će zadovoljni. Rhapsody Of Fire, za one koji ne znaju, sviraju epski, simfonični melodični warrior power metal. Sad sam se puno nakenjao sa žanrovima jelda? Ali, tako to je. Vokal je inferioran negdašnjem pjevaču Fabio Leoneu, ali je na visini zadatka i nije bolji ni lošiji od vokala sličnog žanra. Klavijaturske simfonije i backing zborski vokali su odlični kao i uvijek. Podosta pjesama je onako skoro filmski soundtrack catchy prepuno odličnih melodija i refrena koji te tjeraju da pumpaš šaku u zrak i kreneš u boj protiv zmajeva, zlih čarobnjaka i sličnih stvorova. Ima i žešćih riffova kao u epskoj, preko 16 minutnoj Vanquished By Shadows koja svojom dužinom i izmjenom dijelova znatno odstupa od ostalog materijala kvalitetom i žestinom, imajući čak vokalne dijelove slične black metal pjevanju u nekim dijelovim. iako nijedna pjesma na ovom albumi nije loša, da se razumijemo. Moji favoriti su još naslovna pjesma i The Bloody Pariah. Ovaj album nije na razini bendovih opusa kada su se još zvali samo Rhapsody, koji su legendarni albumi, ali nije ovo ni loš album.
KRAYKULLA-WEBZINE 