(review) HÄXÄNKING – Pogani Spjevi

Ovaj bend je relativno mlad na sceni i ovdje je riječ o debut albumu koji je napravljen DIY s odličnom produkcijom koja na fenomenalan način dočarava ideju i ideologiju iza muzike. Na albumu se nalazi 13 pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku. Muzika je onako kako je baš volim, miks black metala, epskih melodija u nekim stvarima, thrasha i speeda onako napravljeno na old school način. Album počinje mračnim sporim ritmom bubnjeva i klizećim bas dionicama koje isprekida krik koji označava početak poganskih spjevova pjesmom Carstvo Kleto koje roka dalje apokaliptičnim brzim black thrashom i vokalom koji je odličan, onako malo blackerski, malo growl, ali dosta ga se razumije što pjeva i bez da čitaš lyricse, što je dodatan plus. Tekstovi su old school, ali dobri, blasfemija, pijenje, malo ironije i crnog humora, kao i rata i apokalipse. Mene ovaj bend jako podsjeća na Dissection, možda ne toliko muzikalno, ali u mnogim segmentima i atmosferi podsjeća me na jedan od meni najboljih bendova ikada, a to je Dissection. Meni najjača pjesma na albumu je Necropanzer koja ima takvu epsku melodiju u glavnoj gitari, a osim toga Bestial Warlord, Nosferatu, te Monarchi Bestialkohol, no sa svakim slušanjem ovog epskog opusa nalazim nešto novo i još bolje na ovom albumu. Muzikalno je tight, sva trojica su odlični muzičari koji znaju posao, da se tako izrazim. Varaždinska scene ima nekoliko odličnih bendova, a ovo je definitivno jedan od njih. Odlično mi je što na albumu koriste klavijature i neke semplove, odnosno vrisak, brušenje mačeva i još neka iznenađenja što dodatno doprinosi ionako već genijalnoj atmosferi. Ovo je jedan od boljih albuma što sam slušao i što su izašli ove godine.

10/10

Bandcamp

Facebook