(review) Prognan – ‘Sjene Nad Balkanom’

Prognan nisu stranci u ovom webzineu, jer sam već radio recenziju njihovog odličnog prošlog albuma Naši Životi Više Ne Postoje. Ovo mi je trenutno najbolji hrvatski black metal bend, koji je puno više od samog black metala. Ovo je konceptualan album koji se pričom nastavlja na tamo gdje je Naši Životi Više Ne Postoje stao. Dok je prošli album bio orijentiran na Prvi svjetski rati, na ovom albumu riječ je o tri prijatelja u turbulentnom vremenu između dva svjetska rata. Priča započinje atentatom na kralja Aleksandra u Marseilleu, sve počne nevino cvrkutom ptica, vožnjom automobila, trčečim korakom i pucnjevima kao i vriskom i tada krene black metal sa blast beatovima i vokalom koji je miks growla i black metala, a razumije ga se dosta što pjeva što je dodatni plus. Marseljski Atentat ima i nešto folk štiha koji je odlično ubačen u sredinu stvari i epske melodije. Ustvari taj kinematografski epski štih prati zapravo cijeli album, a osim black metala Prognan se ne libi zaploviti i u pomalo rap vode i folk vode, kao i boogie woogie dio u Tri Nacije, a odlično korištenje samplova i sintova dodatno podebljava ovu ionako odličnu priču koja te jednostavno tjera da ponovo slušaš i otkriješ ponovo nešto što na prošlom slušanju nisi čuo, uostalom kao i na prijašnjem albumu. Jedva čekam slijedeći album koji će se, kako stvari sada stoje, baviti Drugim svjetskim ratom na ovim prostorima i ziher će biti odličan. Moji osobni favoriti na ovom albumu su trenutno Iskonsko Zlo, Nikad, Nikad Bolje, Nikad Biti Neće, te Samo Da Nam Rata Ne Bude, ali to je podložno promjeni na svako novo slušanje albuma. Prognan je zapravo brainchild individue zvane Kob i mogu mu samo skinuti kapu na ovim odličnim albumima koje je do sada napravio. Prognan je melodični black metal bend, black/death metal bend, ali je istovremeno toliko, toliko više.

10/10

Bandcamp

(review) BURZUM(NEW) – ‘The Land Of Thule’

Ovdje neću ulaziti u politiku i Varg Vikernesove stavove, za koje mislim da su iznimno glupi, usredotočiti ću se na muziku. Nitko ne može osporiti utjecaj kojeg je Varg imao i ima još uvijek na black metal muziku. Ovo je novi album koji se sastoji od svega pet pjesama, neke u kraćem neke u dužem trajanju. Najduža je Beyond The Gate koja je zapravo jedan melankolični riff koji se proteže kroz cijelu pjesmu, plus Vargov govor umjesto pjevanja i spor, depresivan doomy ritam koji te prati čitavu stvar i brzo dosadi. The Magic Of The Grave mi je bila nešto bolja iako mi smeta što je prestao pjevati blackerskim vriskom već mu se vokal sastoji sada od neke mješavine spoken word efekta i nešto malo vrištanja koje je najčujnije u meni najboljoj i zapravo jedino dobroj stvari na albumu, a to je The Hidden Name koja nas vraća u black metal vode brzim bubnjevima i epskoj melankoličnom melodijom. Ovo bi se zapravo svrstalo u onaj glupi podžanr zvan depressive black metal koji je za mene samo floskula. The Nature Of The Gods je kratka minijatura koja je zapravo intermezzo između stvari, a The Call Of The Kraken bi bila bolja da je koju minutu kraća i zvučala bi efektnije. Ovako, album ispao sa jednom meni dobrom stvari zapravo jalov pokušaj da se na staroj black metal slavi iskamči koji euro.

Zbog stare slave 3/10

(review) HÄXÄNKING – Pogani Spjevi

Ovaj bend je relativno mlad na sceni i ovdje je riječ o debut albumu koji je napravljen DIY s odličnom produkcijom koja na fenomenalan način dočarava ideju i ideologiju iza muzike. Na albumu se nalazi 13 pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku. Muzika je onako kako je baš volim, miks black metala, epskih melodija u nekim stvarima, thrasha i speeda onako napravljeno na old school način. Album počinje mračnim sporim ritmom bubnjeva i klizećim bas dionicama koje isprekida krik koji označava početak poganskih spjevova pjesmom Carstvo Kleto koje roka dalje apokaliptičnim brzim black thrashom i vokalom koji je odličan, onako malo blackerski, malo growl, ali dosta ga se razumije što pjeva i bez da čitaš lyricse, što je dodatan plus. Tekstovi su old school, ali dobri, blasfemija, pijenje, malo ironije i crnog humora, kao i rata i apokalipse. Mene ovaj bend jako podsjeća na Dissection, možda ne toliko muzikalno, ali u mnogim segmentima i atmosferi podsjeća me na jedan od meni najboljih bendova ikada, a to je Dissection. Meni najjača pjesma na albumu je Necropanzer koja ima takvu epsku melodiju u glavnoj gitari, a osim toga Bestial Warlord, Nosferatu, te Monarchi Bestialkohol, no sa svakim slušanjem ovog epskog opusa nalazim nešto novo i još bolje na ovom albumu. Muzikalno je tight, sva trojica su odlični muzičari koji znaju posao, da se tako izrazim. Varaždinska scene ima nekoliko odličnih bendova, a ovo je definitivno jedan od njih. Odlično mi je što na albumu koriste klavijature i neke semplove, odnosno vrisak, brušenje mačeva i još neka iznenađenja što dodatno doprinosi ionako već genijalnoj atmosferi. Ovo je jedan od boljih albuma što sam slušao i što su izašli ove godine.

10/10

Bandcamp

Facebook