Zadarske street punk/Oi legende Alergija su se vratili novim albumom, nakon dugo vremena. Riječ je o starim borcima kao što sam i ja, koji još od devedesetih rokaju svoj punk rock, beskompromisno i tvrdo, uz poneku odličnu melodiju na gitari da pojača himničnost stvari. Na ovom albumu nalazi se 12 pjesama. Kao meni odličnu mogu izdvojiti himnu Dobar stari pank u kojoj gostuju legende Davorin Bogovič i Valter Kocijančić, za koju je spot bio vani prije izlaska albuma kao najavni single. Naslovna stvar je onako generična street punk himna s in your face tekstom koji pogađa još uvijek onog punk klinca u meni, s litricom dvije na klupici u parku noćima. One pjesme koje bih još izdvojio na ovom albumu kao meni nekakvi highligtsi su Pogled i Povijest, te Novi počeci. Stipin vokal je nekako više grlat, guturalan, malo drugačije pjeva od nekadašnjih izdanja, nekako dublje, možda mrvicu agresivnije, ali i ta agresivnost u vokalu dobro prati himnične melodije gitara u mnogim stvarima na albumu koje su catchy i dobre za izvođenje uživo, a live ovaj bend jednostavno rastura i svaki njihov nastup koji sam gledao bio je energetska punk rock bomba. Da li mi je ovo najbolji Alergijin album svih ovih godina? Nije. Nikada više vjerojatno neće napraviti takve kultne hitove i albume koje su izdali 90ih i ranih 2000-ih, ali nitko to ni ne traži od njih. Ovo je dobar punk rock album i to je jedino što je bitno.
Srbija ima stvarno odličnu punk hardcore scenu, pa je Kpax! ilitiga Krah! nedavno gostovao kod nas u Prostoru i imao sam prilike ih čuti live i bili su mi odlični. Evo sada novog izdanja na kojem se nalazi 10 pjesama. Ono što je posebno i krasi Kpax! je to, što sviraju neku mješavinu post punka koji ima dovoljno himničnosti i istovremene agresije Oi punka, sa odličnim tekstovima na srpskom jeziku i to čini jednu sasvim super kombinaciju. Tekstovi su poprilično osobni, ali ima tu i punkerske kritike današnjeg društva i sivila modernog života. Čak ima i podosta mraka i melankolije, te melodije u gitarskim dijelovima, što podsjeća na stare Oi bendove novosadske škole plus francuski Oi. Ima podosta ooo i aaa singalong dijelova što mi je dodatan plus ovom bendu. Post punk dijelovi daju neki štih alijenacije i osobne otuđenosti kroz koju sam i sam prošao poprilično puta i mogu se poistovjetiti sa dosta tekstova i pjesama na ovom albumu. Produkcija je odlično napravljena i sve je na svome mjestu. Meni nekako najdraže pjesme na ovom albumu su naslovna stvar dakle Bolesno društvo, Jeza, te Izolacija i Glas. Sve u svemu, još jedno odlično izdanje beogradske punk hardcore Oi scene.
Kijamet su relativno friški bend na zagrebačkoj hardcore punk sceni. Do sada imaju jedno izdanje istog naziva, dok je ovo novo i sadrži 8 pjesama. U moru odličnih izdanja domaće scene koji su izašli ove godine, teško je odlučiti što je bolje i kako sve pohvatati. Kijamet sviraju mračan hardcore punk sa dobrim angažiranim tekstovima na hrvatskom koji nisu totalno in your face nego malo treba čitati između redova, pametno su napisani, onako iz osobnog kuta, a pjevačica Petra ima jedan od boljih vokala koje sam slušao i totalno paše apokaliptičnoj viziji muzike, dal pjevala clean vokale ili growl. Jakić je snimao, miksao i masterirao, napravio je odličan posao, jer je vizija benda totalno uspjela, pomalo distopijska. Muzika malo podsjeća na Ponor što nije čudo jer basist/vokal Ponora svira u ovom bendu. Meni su bolje malo brže stvari na ovom albumu kao što su recimo Kamen škare papir ili Bilješka, te Dolazi carstvo. Sve skupa, riječ je pomalo atipičnom mračnom hardcore punku, koji meni jako paše, a ti poslušaj i ocijeni sam.
KRAYKULLA-WEBZINE 