Moram priznati da nisam čuo ovaj bend prije nego sam preslušao ovaj novi opus. Ime znači The Seasons Of Life na islandskom jeziku. Ovaj internacionalni bend miješano islandsko njemački je na sceni od 2008.godine i ovo im je šesti dugosvirajući opus. I to kakav. Riječ je o duplom albumu kojeg čine sve skupa 9 pjesama. Kako to pitati ćete se? Samo devet pjesama, a dupli album koji traje preko 82 minute. E, pa riječ je o poprilično dugim pjesmama od kojih neke prelaze 14 minuta trajanja. No, to ne znači nimalo da je album dosadan, upravo suprotno. Kakva je muzika? To je najvažnije pitanje ove recenzije. Muzika je pagan black metal, sa puno izmjena ritma, u kojem agresije blast beatova zamjenjuju atmosferični, skoro folk dijelovi koji savršeno služe kao most između agresivnijih više straightforward black metal dionica. Vokali su priča za sebe. Sva tri člana pjevaju, a vokali se izmjenjuju od klasičnih vrištećih black metal vokala, preko spoken worda i šaptanja do odličnih melodičnih clean vokala, a ta izmjena vokala čini pjesme više dinamičnim, odlično napisanim i nimalo dosadnim tijekom slušanja. Ako volite epski pagan black metal, ovaj bend i ovaj opus su prava stvar za vas.
Monthly Archives: September 2024
(novi post – recenzija) Pepel – Lord Of The Abyss
Ne zna se puno o Pepel, osim da su bazirani u susjednom nam Varaždinu i da im je ovo debut opus. Bend čine dva člana koji inače sviraju u Corpse Grinder, Bogec, Satanic Multikultivator, Scumbag…, a osnovani su 2023. Na ovom opusu nalazi se 8 stvari, a dugo nije bilo nekog black metal benda u ovim sjevernijim krajevima, a sada se to polako mijenja uz bendova kao što su Haxanking, a naravno i Pepel o kojem je ovdje riječ. Tekstovi su na engleskom jeziku i bave se uobičajenim temama u black metalu kao što su mizantropija, osobni i unutarnji demoni, smrću i tamom, paklom i ostalim veselim temama. Produkcija je odlična za ovakav black metal, a ovdje se radi o sirovijem true black metalu sa uletima atmosferičnog blacka, kao što je akustični početak albuma genijalnog naziva A Small Crack In The Walls Of Hell, Through Which I See The Rays Of Heaven. Iako se radi o instrumentalu riječ je o odličnom intru albuma. To nije jedini instrumental na albumu, tu je i odličan creepy valcer klavira i bubnjeva Serpentine Waltz. Vokali su odlični, Inkvizitor je sasvim sigurno jedan od najboljih trenutno vokala na ekstremnoj metal sceni u Hrvata. Jedan od mojih favorita Misanthropy and Sorrow udara u glavu mid tempom, ali odličnom ponavljajućom gitarskom melodijom i podsjeća jako na slavne dane prvih Darkthrone, Gorgoroth i Marduk albuma, iako nije klon tih bendova, da se razumijemo. Mada prevladava epski mid tempo u stvarima, synthevi dodaju na atmosferi iako ne prevladavaju iznad gitara, blast beatovi koji se povremeno javljaju dodaju na agresiji iznad prelamajućih melankoličnih melodija, a glavna stvar je da je ovdje riječ o odlično napisanim stvarima za debut opus, a moji favoriti su gore spomenuta Misanthropy And Sorrow, Behold An Infernal Throne, naslovna Lord Of The Abyss i Frozen Void.
(novi post – recenzija) Six Feet Under – Killing For Revenge (Metal Blade)
Dug put je Six Feet Under prošao od side projekta članova Cannibal Corpse i Obituary u svom začetku do full benda nakon izbacivanja Chris Barnesa pjevača Cannibal Corpsea. Evo novi album sa 12 stvari plus obradom Nazareth pošto je ovaj bend poznat da voli obrađivati tuđe stvari u svojim death metal aranžmanima. Što se tiče novih stvari ima više dobrih nego loših. I dalje je tu mid tempo i sporiji death metal udarač kao što je recimo When The Moon Goes Down In Blood ili Neanderthal, ali ima tu i inspiracije sa Euro školom death metala i poprilično thrasha i upravo te brže i agresivnije stvari su meni favoriti na ovom albumu kao što su Ascension, Bestial Savagery ili Mass Causalty Murdericide. Trade mark Chris Barnesovo pjevanje je i dalje tu, iako pjeva brutalno poprilično ga se razumije i to je dodatan plus ovoj legendi death metala. Možda mi na prvu ovaj album nije sjeo, ali slušajući ga pozornije radi se o sasvim dobrom death metal albumu s puno thrasha, čak i prilično europske škole death metala i jedini što mu fali je malo više raznoličnosti jer su poneke stvari slične, pa ti se čini kao da slušaš jednu te istu pjesmu neko vrijeme. Nije njihov top album, ali okej je.


