Ne zna se puno o Aeonist, osim da dolaze iz susjedne nam Slovenije i potvrđuju još jedno odlično izdanje na regionalnoj underground sceni ekstremne muzike. Ovaj opus sadrži tri pjesme u trajanju nešto više od trideset minuta. Što možemo očekivati? Pa, ovo je odličan atmosferični melodični black metal. Odlične klavijaturske melodije i pasaži dodaju na atmosferi melankolije i tuge, istodobno miješajući se sa old school blast beatovima i vokalima koji su prilično blackerski visoko vrištavi, uz poneki izlet u growlanje u nižim oktavama. Iako su pjesme poprilično duge, ni u jednom trenutku ne dosade, a klavijaturski pasaži iz Saeculorum ostaju dugo u sjećanju nakon što završite sa slušanjem ovog opusa. Oremus ima poduži simfonični klavijaturski uvod koji je podosta pod dungeon synth utjecajem, a kada krene agresija i gitarske melodije dođe ti da se koža naježi od ljepote koja je esencija black metala, uz emocije, agresivnost i melodiju. Iako vokali počnu tek negdje oko šeste minute, na pola pjesme, polako šapčući i prigušeno vrišteći, magija muzike te odnese u neku drugu okolinu. Meni je Oremus najbolja pjesma na albumu. Naslovna pjesma je najkraća pjesma na ovom opusu, oko sedam i pol minuta, ali zadržava pažnju svo vrijeme slušanja i tako zaokružuje ovaj opus. Ako moram usporediti s nečim, bila bi mješavina Limbonic Art i Summoning, možda samo ja to tako čujem.

Bandcamp