(gig report) Mašinko/Debeli Precjednik – 22.11.2024. – Vintage Industrial Bar Zagreb

I to smo dočekali. Mašinko slavi 10 godina albuma Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše i to sa dva koncerta u Vintage Industrialu u Zagrebu, doma. Prvi dan su im bili gosti Fraktura Mozga, to nismo bili, ali drugi dan smo zato pohodili rasprodani koncert kada su im gosti bili Debeli Precjednik, legende melodičnog hardcorea iz Osijeka. Vintage je bio dupke pun kada su Debeli Precjednik skoro po satnici stupili na stage. Očekivao sam standardni set, ali iznenadili su me. Odsvirali su stvari sa splita s Mašinkom, to jest Tomorrow Home i Surender Now, pa je slijedila Nights Underneath Your Window, stari hit. Koca i bend su bili odlično raspoloženi, a pun Vintage je pjevao svaku stvar u glas. Da ne bi bilo da nemaju novi album, odsvirali su s njega Misery Loves Company, a posebno emotivno je bilo posvetom pokojnom Iveku, našem prijatelju i bratu, vokalu benda Pičke Vrište koji je tragično preminuo prije pet i pol godina, za njega su odsvirali stvar s aktualnog albuma Pičke Ne Vrište. Blok stvari na hrvatskom započeo je himnom Nema Me s aktualnog albuma, nastavila se sa Subotom Kićo, Nedjeljom Slabinac, pa onda trolist Zaboravi, Puška Ne Ubija..,Moja Su Koljena…Na toj stvari je Koca doveo na binu nekog malog klinca koji je s njim otpjevao tu stvar kao i predzadnju Legica koju je pjevao naravno i cijeli Vintage. Završilo se sve kao i uvijek Farmerskim Srcem. Odličan koncert, koliko god ih gledao, još uvijek su mi najdraži hrvatski bend na punk hardcore sceni.

Mašinko su uskoro krenuli sa svojim dugim setom. Kao što su obećali, odsvirali su sve pjesme s albuma Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše i sa split albuma s Debelim Precjednikom plus bonus stvari. Krenulo se sa Glečerima, nastavilo sa Rijetka Sprava, te Dolje Na Dnu. Stvar 041 je uvijek prelijepo čuti kada je sviraju doma u Zagrebu, sav se naježim od sing alonga i atmosfere. Redali su se hitovi Kad Idemo Van, Srkijev San, a na obradi Debelog Precjednika – Pobuna gostovao im je na vokalu Koca iz Debeljaka. Nastavilo se sa najdužom pjesmom koju je Mašinko ikada napisao, a to je Monumentalna, pa Bumerang, Pogledaj Me U Oči, Zajedno Unatrag, Punim Plućima, a kraj redovnog seta završile su Odzvanjala Je Pjesma i Kada Vjetar Kaže Stani, pred raspamećenim Vintageom koji je pjevao uz Mašinko od početka do kraja. Naravno da su se vratili na bis i odsvirali još Sretan, Izgubljenom Vremenu, Preko Zidova i na samom kraju naravno neizostavna himna Potjeh. Nakon sat i četrdeset pet minuta svirke Mašinko je trijumfalno završio svoj dvodnevni pohod na Vintage i Zagreb. Odličan koncert dva najjača odlična benda.

(novi post – recenzija) The Offspring – Supercharged(Concord Records)

The Offspring su se vratili sa svojim već jedanaestim studijskim albumom izašlom za Concord Records. Album sadrži deset pjesama i popeglane je vrhunske produkcije za koju je zaslužan Bob Rock. A sad, kakav je? Ovaj bend se poprilično komercijalizirao i jeste, ali i nije udaljio od svojih punk rock korijena. Album ima neke brze odlične punk rock catchy stvari kao što je Light It Up nakon razočaravajuće nekako previše svemirske Looking Out For #1 koja otvara album i nekako je, ne znam previše spacy, ali Light It Up je brza ubojica. The Fall Guy podsjeća malo na The Kids Aren’t Alright, al je moćna mid tempo power punk stvar sa dobrim harmonijama na vokalima i back vokalima što se refrena tiče. Album općenito ima puno oooo sing along dijelova i to mi paše i siguran sam da će te nove stvari live biti super za pjevanje u publici. Make It Alright je odabrana kao single vjerojatno zbog toga jer posjeduje tu neku pop punk catchiness, ali meni je jednostavno previše slaba, nekako nema šusa i previše je sladunjava, čisti onaj pop punk kakvog ne volim. Ok, But This Is The Last Time nastavlja u tom nekom sladunjavom tonu, pop punk stvar, nekako jednostavno ne leži kako treba, nema glavu i rep. Truth In Fiction je ponovo odlična i brza stvar, koja podsjeća na najbolje dane ovog benda i malo me podsjetila na neke pjesme od Bad Religion. Come To Brazil je brza i ima dosta humora, ali i posvete južnoameričkim točnije brazilskim fanovima benda, makar mi previše isfurano i cheesy ono ole ole ole na kraju stvari. Get Some je neki miks rocka i pop punka, najlošija stvar na albumu, barem meni, ima hommage bendu Kansas u gitarskim riffovima, ne znam zašto. Hanging By A Thread spada opet u malo bolje stvari, ima neku catchy vibe na refrenu, mada je to daleko od himni kakve je ovaj bend radio u svojoj prošlosti. You Can’t Get There From Here je mid tempo stvar, onako okej zatvara ovaj album koji ipak ima više dobrih ili prolaznih stvari od loših.

(gig report) Savršeni Marginalci/Bakterije/Dirty Dozen – 16.11.2024. – Prostor Čakovec

Ovaj mjesec su se zaredali baš neki dobri koncerti. Tako je bilo i ove subote kada nam je marljiva ekipa iz Cezama ugostila tri benda i to kakva. Dvorište ispred Prostora je bilo i više nego ugodno popunjeno, a uranio sam na koncert pošto je postojala bojazan da će koncert biti rasprodan i da neće više biti karata. Skupila se ekipa i činilo mi se da svugdje vlada, unutra i vani neka dobra i posebno pozitivna atmosfera. Prvi su večer otvorili skoro po satnici DIRTY DOZEN iz Čakovca. Jako je lijepo vidjeti da postoje u Čk family mlade snage koje sviraju hardcore i da ne ostaje sve na starijoj ekipi, da postoji netko tko će pronijeti štafetu dalje i držati plamen upaljen. Dirty Dozen sviraju miks hardcorea tipa Madball s nešto street punk utjecaja i modernog hardcorea. Ovo im je bio treći koncert do sada, a bio sam na svima i mogu reči da im je ovo bio najbolji do sada. Uz sve svoje stvari odsvirali su na kraju i obradu Cro Magsa tako da smo dobili 40 ak minuta dobrog hardcorea za otvoriti večer taman. BAKTERIJE nisam gledao jedno vrijeme, pa mi je bio gušt odgledati i odslušati njihov set, čini mi se da nisu svirali doma jedno godinu dana, tu negdje. Na njima je bila prava energetska bomba, odnosno kaos, uz pogo, singalong i sve njihove hitove iz respektabilnih skoro tri desetljeća benda. Odrokali su Zaboravi me, Kako da živimo, Kad si mlad, Sistem, Sam…publika im nije dala da odu tek tako nego su se vratili i odrokali još obradu Antifa Hooligans i za kraj Mir. SAVRŠENI MARGINALCI su u biti trojica bivših članova Hladnog Piva s novim vokalom, Krmpom iz Deafness By Noise, a rokaju stvari s prva tri albuma Hladnog Piva, odnosno old school Hladno Pivo i mislio sam da mi njihov set neće biti zanimljiv, pošto sam ih gledao kada su bili u Čakovcu prije 11 mjeseci i znao sam kakav set nas očekuje. No, bio sam u krivu. Totalno sam poguštao cijeli set i pjevao s Krmpom na sav glas, kao i sva ekipa u Prostoru. Bilo je odlično vidjeti ekipu kako ozarenih lica pjeva, skače, poga, svu tu punk energiju koja se osjetila u zraku za vrijeme skoro dvosatne svirke Savršenih Marginalaca. Krmpa je odličan frontman, kapa dolje. Zvuk je bio dobar, bar meni, nemam nikakve zamjerke na zvuk sva tri benda. Super je bilo vidjeti da većina ekipe uključujući mene nije gledalo koncert kroz mobitele, već je uživalo u koncertu kako je i red. Hvala Prostor crew, još jedan super koncert i dernek nakon njega duboko u noć.