Nakon osam godina kanadske legende Propagandhi vratili su se sa novim albumom. Propagandhi su pioniri cijelog novog žanra, odnosno tehničkog melodičnog hardcore punka miksanog sa metalom i skatepunk elementima. Tekstovi su i dalje politički, angažirani, ali miješani i gledani kroz prizmu osobnog iskustva. Na albumu dobijamo 13 pjesama i mogao bih izdvojiti neke koje mi leže bolje od ostalih. Naslovna pjesma, dakle At Peace mi je daleko najbolja na cijelom albumu, nije čudo da su je izbacili kao prvi single sa albuma. Još su mi super dvije melodičnije pjesme koje pjeva basist Todd umjesto gitarista Chrisa, a to su No Longer Young koju su također odabrali kao single, a tu je još i God Of Avarice koje su obje malo laganije i nešto melankoličnije od ostatka albuma. Mogu još istaknuti Stargazing i Vampires Are Real. Glazba je komplicirana, puna izmjena tempa, različitih gitarskih melodija i riffova, a ima i metal galopiranja u skoro pa hevićkoj Prismatic Spray(The Tinder Date). Dakle, da sumiramo, album nastavlja dalje tamo gdje je prijašnji Victory Lap stao i meni je odlično sjeo.